Najnoviji kratkići posvećeni su standardnim i manje standarnim kantautorskim ostvarenjima hrvatskih i regionalnih autora.
Rust Red Romance - Rust Red Romance (samizdat, 2020.)
Bojan Đurđević a.k.a. Jim July frontman je osječke swamp’n’roll grupe Garage in July. No dok se taj projekt što jezikom što glazbenim utjecajima referira prije svega na regionalno rock nasljeđe, Rust Red Romance, projekt nastao za vrijeme prvog lockdowna usmjeren je na lo-fi zvuk koji odaje prekooceanske uzore. Cijeli album je namjerno minimalistički, prljav i pomalo jednodimenzionalan, poglavito zbog relativno monotone vokalne izvedbe. Očigledno napravljen tako da odaje spontanost trenutka i upotpunjen nonšalantno nerafiniranom upotrebom elektronike, "Rust Red Romance" podsjeća pomalo na zlatne dane eksperimentalnog garažnog bluesa kad su bendovi poput Jon Spencer Blues Explosion ili The Folk Implosion s lakoćom prelazili granice žanrova i zvuka. Ovaj album možda nije toliko razgranat ni zanimljiv, ali nudi pola sata očigledno vrlo osobne glazbe isporučene bez puno zadrške.
Ana & The Changes - Differences Live (Pop Depresija, 2020.)
Live verzije pjesama s drugog albuma beogradske kantautorice Ane Ćurčin snimljene lani u beogradskom Domu omladine vrlo su lijepo i prozračno rasvirane čime se razbila određena sterilnost studijskih izvedbe. Njihov americanom obojen pop rock na momente zvuči kao spoj Tracy Chapman, Sade i bendova poput Uncle Tupela, Cowboy Junkies ili Sun Volta pa cijela priča istodobno ima određenu nostalgičnu, ali i vrlo raznoliku kvalitetu. Vrlo ugodna i kompetentno izvedena glazba "za odrasle".
Novi val - Pandemija (samizdat, 2020.)
Novi val friški je projekt Sonje Hranjec, najpoznatije po dugovječnom lo-fi punk bendu Abergaz. No dok je taj projekt uvijek bio i i zvukovno i tematski posvuda, ova digital grindcore zajebancija je vrlo fokusirana. Kroz 16 pjesama u pet minuta Hranjec se referira na sve što smo navikli slušati od Stožera civilne zaštite za vrijeme pandemije bolesti covid-19. No, ne očekujte neki "plandemijski" pristup; Hranjec se jednostavno duhovito poigrava s repeticijom fraza koje smo svi čuli bezbroj puta u novom normalnom. Dodatni plusevi idu za simpatičan omot i najnervoznije i najkaotičnije dosad zabilježeno izgovaranje fraze "hvala na pitanju".
Poma - Poma (Zona Muzika, 2020.)
"Gitara i glas" projekt pjevačice Maje Posavec i jazz gitarista Ivana Kapeca sadrži sedam neposrednih i konciznih pjesama. Za razliku od njihovi raznih "većih" projekata, ne opterećuju se ni pop strukturom ni instrumentalnom vještinom, nego kreiraju intimnu, prigušenu i šuškavu atmosferu tek nešto glasniju od šapta.
Nepretenciozna, mala simpatična ploča.
Moz-skup - Viter (Greenwood Studio, 2020.)
Samostalni kantautorski prvijenac makarskog glazbenika i likovnog umjetnika Ive Mozare jedno je od najneobičnijih ostvarenja koje sam čuo u posljednje vrijeme. Mozara je basist i veteran brojnih gradskih autorskih i cover bendova, no ništa me nije moglo pripremiti za "Viter", album nastao u suradnji s mladim makarsko-tučepsko-zagrebačkim producentom Antoninom Šimićem. Glazbeno gledano, u pitanju je spartanska akustična ploča u klasičnoj "dylanovskoj" tradiciji. Glas, gitara, pokoji dodatni instrument i maracas kao jedini izvor ritma. Naizgled ništa što niste čuli milijardu puta. No duboki, monotoni bas kao glavni vokal i "zborski" prateći vokali definitivno nisu nešto što vežemo za klasični kantautorski izričaj pa cijela atmosfera vuče na neofolk na tragu nekih radova Death in June ili Sol Invictus. Dodamo li tu i tekstove fokusirane na detaljizirane opise geografije, vremena i sitnica iz malomišćanske sredine, dobijemo album koji potpuno plijeni nesrazmjerom glazbe, tematike i glasa. Možda je prerano zaključiti da je u pitanju buduće kultno ostvarenje tzv. outsider arta kakvih je kod nas oduvijek malo, no ne susreće se svaki dan ovako čudan, teško opisiv, ali nesumnjivo iskren izričaj.