Labava poveznica nove runde kratkih recenzija je - religija. Od hip hopa, preko post rocka, dream popa, psihodelije i fusiona do anarcho punka u pet izdanja.
Playground Hustle - Igle na igralištu vol.1 (samizdat, 2020.)
Glazba je bila daleko najjača karika prošlogodišnjeg prvijenca eksperimentalnog hip hop dvojca Playground Hustle pa stoga ne čudi da ovaj EP remiksa profitira na proširivanju ionako zanimljive zvučne palete. Najbolji u najneočekivanijim trenucima, poput dubokog industrijskog duba u remiksima "Komfor Zone" Dr. Obija i "Porculanske lutke" Warrego Wallesa, a najtanji u onim očekivanim poput 80s remakea "Otiđi šutke" Pocket Palme, ovaj EP još jednom potvrđuje da su remiksi ideja koju bi hrvatski izvođači trebali češće prakticirati, što iz estetskih i kreativnih, što iz komunikacijskih i promotivnih razloga.
Apsurd - Derealizacija/Svemu će doći kraj (Doomtown Records, 2020.)
Beogradski hardcore/anarcho punk bend svjesni manjak originalnosti u formi na ovoj kompilaciji starog i novog EP-ja nadoknađuje ogromnom energijom i šarmantnom četverokanalnom snimkom.
U glazbenom smislu nema ništa što slušatelja ne bi moglo uvjeriti da ovo izdanje nije nastalo sredinom osamdesetih. S druge strane, pjesme zvuče izrazito izravno, iskreno, gnjevno i strastveno, a to je za ovakvu vrstu minimalističkog i brzog punka uvijek najvažnije.
Samalas - MCCLVII (Pop depresija, 2020.)
Obećavajući nastupni EP niškog benda Samalas uspijeva bešavno pomiriti niz srodnih, ali ipak različitih stvari: krautrock, world music, psihodeliju i jazz fusion. Kolektiv okupljen oko gitarističko-bubnjarskog dua Vuk Sanovski i Ci Chea očigledno prati radove nove britanske jazz scene, ali i dubinski poznaje tradiciju psihodelične glazbe.
Glavna mana ovog ovog EP- ja je ujedno i njegova najveća preporuka, a to je da prekratak, posebice ako uzmemo u obzir koliko se svirka nesputano motorički zahukta u njegovoj drugoj polovici.
Hod - Strane percepcije (samizdat, 2020.)
Puno se suvremenih bendova naslanja na dream pop estetiku često posuđujući karakteristike žanra kako bi predstavili neko svoje viđenje "distanciranog coola", ali uvijek pažljivo balansirajući da "pop" zauzme dvije trećine sadržaja u odnosu na "dream". Drugi album beogradskog benda Hod uzima pak karakteristike žanra i odvodi ih u halucinogene, na trenutke ambijentalne vode. Dva ženska vokala često se isprepliću do nerazumljivosti te igraju manje-više čistu teksturalnu ulogu, a glazba je slično proizvoljna i često zapostavlja strukturu nasuprot prozračnosti. Pomalo paradoksalno, baš zbog te gotovo pa potpune pomaknutosti, bend dobiva na svježini.
Roza - Roza EP (Pop depresija, 2020.)
Izvrstan nastupni EP benda nastalog iz hvaljenih bendova Mnjenje i VVhile nudi poslasticu za sve post rock nostalgičare, a da ih pritom pošteđuje tiho-bučno-tiho klišeja. Naglasak je podjednako na preciznom, paučinastom gitarskom radu koliko i na naglašenim, vrlo hipnotičkim ritmovima s elementima jazza i afrobeata. Sjajna pozadinska glazba.