Ovo ambijentalno/elektroničko izdanje kratkića bismo mogli nazvati “Karlo kopa po Bandcampu i SoundCloudu”. Nije najzahvalnije pisati o instrumentalnoj glazbi samozatajnih autora pa ako netko ima ima ispravke faktografske prirode nek' se javi.
Opium Curtains
Killers in national parks (samizdat, 2020.)
Inability to create new memories (samizdat, 2020.)
Tajanstveni ambient projekt Opium Curtains ima dva nova izdanja dostupna na Bandcampu. "Inability to create new memories" iz rujna odstupa od dosadašnje estetike prozračnog, šuškavog ambienta i prvi put uvodi ritam u priču. U nekim pjesmama to su tek hladni mehanički beatovi koji služe kao protuteža ostatku standardno apstraktne zvučne slike, no u najboljoj skladbi albuma, uvodnoj "Night over the Mediterranean" Opium Curtains odlaze na neočekivani teritorij tribalne jeze kakvu radi Dominick Fernow pod svojim aliasom Vatican Shadow . "Killers in national parks" iz listopada je pak više u skladu s dosad dostupnim radovima, ali uz nježne, prozračne trenutke nudi i nalete neočekivane buke koje na momente projekt (što je dodatno pojačano i pesimističnim, pomalo caretakerovskim nazivima pjesama) odvode u dark ambient vode. Oba ostvarenja su velika preporuka za jesensko slušanje, po mogućnosti u slušalicama.
Pak
San-vožnja-san
Pokušaji povratka (samizdat, 2020.)
O projektu Pak se ne zna puno. Po zvuku i instrumentariju mi se čini da je u pitanju nečiji kućni solo projekt, a ove godine izbačena su dva ostvarenja "San-vožnja-san" iz listopada i "Pokušaji povratka" iz svibnja. Glazbu sačinjavaju mahom ambijentalne gitarske (?) kompozicije s mnoštvom efekata u kombinaciji s čestom upotrebom field recordingsa. Ugodne improvizacije na razmeđi ambienta, dronea i post rocka vratile su me u razdoblje kasnih nultih kad sam na kultnom blogu "Deleted Scenes, Forgotten Dreams" otkrivao izvođače poput thisquietarmy ili Davida Tagga. Ovakva glazba možda nema formalnu ambiciju, ali predstavlja jako ugodno melankolično slušanje, koje zvuči intimistički bez ikakvih riječi ili konceptualnog okvira kakav je često potreban da ambijentalna ostvarenja shvatimo kao "značajnu" glazbu. Ponekad je dovoljno samo slušati.
Heyiloveyou
Lunatics
No Wires (acoustic EP) (samizdat, 2020.)
Na Bandcampu Heyiloveyou piše kako je u pitanju "experimental, ambient, post-rock, trip-hop, electronic project from Croatia - Not for normal folks". Album "Lunatics" iz srpnja tu tvrdnju ilustrira izrazito fragmentiranim kolažnim pristupom, u kojem se doista može naići na elemente svega navedenog, bez izrazitog interesa za konvencionalnu kompoziciju ili ujednačenu atmosferu. Stoga je glavna atrakcija - a to je česta osobina ovakvih neopterećenih kućnih uradaka - traženje nepredviđenih momenata odnosno trenutka kad će se sve prevrnuti. Na svaki jazz loop ide brujanje sub basa, neka gitarska fraza ili grindcore dio. Sve skupa možda nema pretjerane logike, ali zato i lijepo piše da nije za "normalan svijet". "No Wires" je pak puno ujednačenije ostvarenje, ako zbog ničeg drugog onda zbog činjenice da su glavni sastojci zvuka akustična gitara i field recordings. Izostaje element nepredvidljivosti i humora, zato sve zvuči puno atmosferičnije i zrelije.
Playground Hustle
Igle na Igralištu vol. 2 (samizdat, 2020.)
Playground Hustle ciklus svog prvijenca "Igle" završavaju drugim remix EP-jem koji još jednom dobro ilustrira raznorodnost njihovih utjecaja. Uvodna "Vješam dušu za noge", u remiksu varboske, spaja atmosferični instrumental i razorne kickove. Koolade pak u "TL;DR" pokazuje zavidnu lakoću baratanja mračnim trap zvukovljem, dok Kronom odvodi "Mladež bez Boga" u vode dubokog dub industriala nalik na radove Justina K. Brodericka ili Kevina Martina. Kolekciju zatvara "Porculanske lutke" u razlomljenom, izrazito uznemirujućem remiksu Sare Renar. Sve četiri interpretacije pokazuju potencijal projekta daleko izvan hip hop okvira što otvara prostor za daljnji razvoj benda bilo kroz samostalni rad, bilo kroz suradnje.
Gjidoda Jr.
Distance EP (THANQ MUSIC, 2020.)
Thanq Music nezavisna je elektronička etiketa koju je pokrenula Marina Karamarko, hrvatska producentica s DJ rezidencijom na Ibizi. "Distance" je jedno od njihovih recentnih izdanja. Gjidoda Jr. je hrvatski DJ s njemačkom adresom i ovaj EP je opisan kao minimal techno s dub i trance utjecajima. Ovakav tip klupske glazbe je izrazito nezahvalan za kućno slušanje jer jednostavno nije dizajnirana za kućne zvučnike i slušalice. Lišena elementa snažnog soundsystema koji pretvara zvuk u fizičku pojavu, ovakva glazba, izrazito oslonjena na repeticiju, gubi značajan dio svog učinka. To ne znači da ove dvije pjesme nisu vješto producirane, pogotovo što se tiče zbog spomenutog dub utjecaja koji je po mom osobnom ukusu premalo izražen, ali ja i nisam predstavnik ciljane populacije za ovaj tip glazbe.
Σχόλια