Ovotjedni kratkići odlaze u zvukovno i žanrovski raznovrstan metal i na metal naslonjen svijet.
Here Lies Man - Ritual Divination (Ridingeasy, 2021.)
Premisa na kojoj počiva losanđeleski kvintet Here Lies Man je iznimno jednostavna, ali originalna: što bi bilo kad bi Black Sabbath svirali afrobeat? Ideja je intrigantna i puna potencijala, no bend predvođen gitaristom Chico Mannom iz afrobeat kolektiva Anitbalas ne uspijeva do kraja ispuniti njen puni potencijal ni na četvrtom albumu. Zvuk je definitivno tu, ritmični stoner rock idealan za opušteno njihanje u klupskom kontekstu, no pjesme jednostavno nemaju dovoljno varijacije u strukturi i atmosferi da zadrže pažnju slušatelja kroz jednosatno trajanje.
Gatecreeper - An Unexpected Reality (Closed Casket Activities, 2021.)
Hvaljeni mladi death metal band iz Phoenixa na svom novom albumu odlučio je kopirati strukturu "My War" Black Flag, jednog od najkontroverznijih albuma prvog vala hardcore punka. Na "strani A" nalazi se sedam jednominutnih hardcore brzaca natopljenih intenzitetom death metala, a "stranu B" zauzima jedanestominutna doom himna "Emptiness". Ono što kroz ovih 17 minuta najviše fascinira jest činjenica koliko dobro ova dihotomija uz (podrazumijeva se) dobar materijal funkcionira i nakon četrdeset godina te koliko čini slušanje interesantnijim.
Green Druid - At The Maw of Ruin (Earache, 2020.)
Drugi album stoner doom benda iz Denvera možda ne donosi ništa novo u odnosu na ono što smo čuli od velikana poput Sleep ili Electric Wizard, no naizmjenična upotreba sugestivnog clean vokala i maničnih vriskova te prije svega iznimno promišljeno i dinamično aranžiranje ovih dugih pjesama pokazuje da Green Druid itekako znaju što rade. Naglasak je na rastegnutoj, gotovo apokaliptičnoj atmosferi no elementi psihodelije i improvizacije razbijaju opresiju žešćih dijelova taman toliko da ne umore tijekom maratonskog trajanja. Dodatni bonus je i nadahnuta obrada "Threads" Portishead. Velika preporuka za ljubitelje spore, teške i ugodno mračne glazbe.
Wardruna - Kvitravn (Columbia, 2021.)
Norveški dark folk bend Wardruna probio se do medunarođne publike zahvaljujući pojavljivanju njihove glazbe u popularnoj seriji "Vikinzi", a na stvaranju glazbe za seriju je u kasnijim sezonama sudjelovao i glavni autor benda Einar Selvik. Njihov peti album objavljen je na velikoj etiketi i reflektira želju da se Wardruna pozicioniraju kao epski soundtrack band, odmaknut od metalskih krugova iz kojih su potekli. Ovakva glazba sa sobom neminovno nosi veliku dozu patosa, no kombinacija tradicionalnih instrumenata, raznolikih vokalnih tehnika i široke, filmske zvučne slike čini ga zanimljivim kako za ljubitelje mračnijeg folka, metala pa i world musica, tako i za pasionirane pratitelje (sporih) trendovskih mjena u namjenskoj glazbi.
Molten - Dystopian Syndrome (Goathell Records, 2021.)
Debi death/thrash kvinteta iz San Francisca uzima elemente stvarne pandemije koja nas okružuje i pretvara ih u neki nepostojeć Carpenterov film iz osamdesetih. Spajajući elemente klasičnog thrasha, žanra poznatog po distopijskim elementima u izravnoj opoziciji neonskom optimizmu reaganovske ere s energijom death metala i kaotičnim krhotinama zvuka pokupljenim iz black metala, Molten na "Dystopian Syndrome" stvaraju atmosferu refleksije supkulturne baštine zvukovno i tematski dovoljno ukorijenjene u današnjicu da ne djeluje kao čin puke podgrijane nostalgije.