Search

Kratkići: Man of Cloth, Egoless, Magellano, Vava, She Brough Me Gasoline

Još jedno vrlo eklektično izdanje domaćih kratkića. Od ambijentalne gitarske izolacije preko bluegrassa, pa sve do apstraktnog hip hopa, duba i tvrdog techna.


She Brought Me Gasoline - On Values And Trash (Go Country Records, 2020.)

Prvijenac zagrebačkog bluegrass/americana benda She Brought Me Gasoline još je jedan uvjerljiv primjer ljubavi i posvećenosti glazbenika i publike s ovih prostora američkoj korijenskoj glazbi. Frontman Kristijan Kevešević barata glasom negdje na pola puta između Williama Elliota Whitmorea i Marka Lanegana, a sve je začinjeno i vrlo uvjerljivim južnjačkim naglaskom. Pje

sme su melankolične, atmosfera je prigušena i močvarna, a glavna zvijezda je sjajni Keveševićev banjo te suptilni, ali i vrlo raskošni gitarski rad Željka Platužića. Rekao bih da sve zvuči "previše autentično" da nema pjesme "Sve te kilometre" u kojoj bend sve navedeno podjednako uvjerljivo izvodi na hrvatskom. Kao i u slučaju ranijih domaćih bendova sličnog usmjerenja poput Casul Elvis, My Buddy Moose ili The Strange, ovaj projekt nimalo ne zaostaje za svjetskim prosjekom suvremene americane pa sam dojma da su mnogi domaći "kauboji" jednostavno rođeni na krivom prostoru i u krivo vrijeme.


Vava - Escapism (Dallas, 2020.)

"Escapism" je kratki instrumentalni EP koji je poznati riječki gitarist Vlado Simičić Vava snimio u karanteni tijekom ožujka i travnja. Riječ je o ambijentalnim gitarskim instrumentalima podebljanim elektronskim efektima koje funkcioniraju kao kakav soundtrack nepostojećeg filma. Sam autor je kazao kako je riječ o skicama "bez ambicije da postanu pjesme u pravom smislu riječi" i to je unutar ove 22 relativno ujednačene i stilski predvidljive minute sasvim očigledno. S druge strane, ovaj EP funkcionira kao više nego ugodna pozadinska glazba.


Magellano - Sjaj (Sinestet, 2020.)

Ivan Vuković osnivač je hip hop kolektiva Sinestet i jedna od najzanimljivijih pojava na hrvatskoj rap sceni uopće. "Sjaj" je njegov trinaesti album, kojim nastavlja dugogodišnji tvrdoglavo underground pristup. Odlično produciran i odrepan, album "Sjaj" je primjer relativno standardnog, ali vrhunski izvedenog boom bapa. Vuković ima upečatljiv glas, odličnu dikciju i iznimno gust pristup slaganju rima. Tu dolazimo do jednog velikog "ali" - "Sjaj", baš kao njegova cijela diskografija, zahtjeva izrazitu toleranciju prema sklonosti metafizici i tekstualnim apstrakcijama, a u novije vrijeme i velikoj količini vrlo new age koncepata. Album doduše nije toliko "out there" kao prethodni psihodelicima posvećen "Pura Medicina", ali je i dalje, uz iznimke nekoliko "uličnih" stvari poput "Rap Reporteri", vrlo hermetičan i pomalo pretenciozan. Svejedno, zbog izvrsne produkcije koju potpisuju DJ BeroZmay, KolAK47, Dirty Hairy, Shporky, Aci Loopino i Vojko V te suverene izvedbe, album zaslužuje preporuku, pogotovo za one koje zanima "drugačiji" hip hop.


Egoless - Selected Works 2017-2020 (Vlastito izdanje, 2020.)

Ognjen Zečević međunarodno je zapaženi dub i deep dubstep producent, a svako par godina ponudi besplatan download na Bandcampu za retrospektive svojih originalnih pjesama, raznih verzija i remixa. Najnoviji "Selected Works" pokriva posljednje tri godine i zapravo nudi podosta stilske raznolikosti. Od dub verzija "Teardrop" Massive Attacka i "Something in the Way" Nirvane preko gotovo industrijske "Renegade Sound", apekstvinovske "All Good-All Right" pa do završne ambijentalne "CoV-2", Zečević pokazuje da bez obzira voljeli dub ili ne, on posjeduje zavidne producentske vještine. Bez obzira naginjao više dubu, dubstepu ili IDM-u, Zečević u svakoj pjesmi ove kompilacije zvuči izrazitno moćno i koherentno.


Man of Cloth - Incense (Lab Personnel, 2020.)

Etiketa Lab Personnel okupljena je oko synth radionice i glazbeničkog kolektiva koji vodi neizbježni sisački electro guru Saša Rajković aka Zarkoff. "Incense" je pak prvijenac Man of Cloth, projekta iza kojeg se krije Luka Kurjan, jedan od pokretača electro pop projekta How Convinient, podosta zapaženog krajem nultih. "Incense" je najbolji kad kao u uvodnoj "Mantra" ulazi u industrijske techno vode na tragu Phase Fatale ili Silent Servant, a nešto manje zanimljiv u čišćim electro vodama poput "My Choir". Orijentalnim elementima ukrašena "Penance" i electro goth "Shadow To Shadow" sa sve boljim Zarkoffovim vokalom eksplozivni su vrhunac albuma koji pokazuje puni potencijal ovog projekta.

0 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle