Izbor recentnih jazz ostvarenja u rasponu od opresije Gustafssonovih
The End, preko kozmičkih transmisija Exploding Star Orchestra i čitanja gospel nasljeđa u izvedbi Archieja Sheppa i Jasona Morana do opuštenih fuzija Apifere i Azmari.
The End - Allt Är Intet (RareNoise, 2020.)
The End, jedan od mnogobrojnih projekata švedskog saksofonista Matsa Gustafssona, dijeli veliki dio senzibiliteta s njegovim drugim, poznatijim bendom Fire! U oba slučaja se radi o glazbi koja nadilazi jazz, punk, no wave i noise rock mada ima korijene u svemu navedenom. Neumorni start-stop ritam te ekspresivni vokal Sofie Jernberg bliže su opresiji novijih radova Swans negoli konvencionalnom poimanju jazza. Na sve to i dolazi standardno intenzivno izražajno i uvijek jednako upečatljivo Gustaffsonovo sviranje. Odličan album.
Rob Mazurek/Exploding Star Orchestra - Dimensional Stardust (International Anthem/Nonesuch, 2020.)
Big band pod vodstvom produktivnog čikaškog trubača Roba Mazureka okupio je mnoštvo istaknutih figura tamošnje jazz scene (Jeff Parker, Nicole Mitchell, Tomeka Reid, Jaimie Branch…). "Dimensional Stardust" sastavljen je od samostalnih izvedbi pažljivo aranžiranih u začudnu hipnotičku cjelinu. Mazurek je ovdje istodobno funkcionira kao Miles Davis i Teo Macero jer je postprodukcijski aspekt jednako važan kao i sama izvedba. Svojom kombinacijom utjecaja iz klasične glazbe 20. stoljeća, fusiona, IDM-a i hip hopa, "Dimensional Stardust" istodobno predstavlja zanimljiv dokument jedne sjajne lokalne scene i intergalaktičko putovanje.
Archie Shepp & Jason Moran - Let My People Go (Archieball, 2021.)
Premda ih dijeli gotovo četrdeset godina, saksofonist Archie Shepp i pijanist Jason Moran s lakoćom nalaze zajednički glazbeni jezik na ovom nepretencioznom i ugodnom albumu. Dva su prevladavajuća motiva unutar njegove glazbe - gospel i John Coltrane. Uvodna reinterpretacija standarda "Sometimes I Feel Like a Motherless Child" postavlja dominantnu atmosferu ostatka albuma - fluidni dijalog dvaju instrumentalista kroz niz gospel, blues i jazz standarda koji tek povremeno prekine Sheppov vokal kao svojevrsno lijepilo cijelog albuma.
Apifera - Overstand (Stones Throw, 2021.)
Izraelski kvartet Apifera našao je način kako spojiti tradicionalnu glazbu, fusion i utjecaje moderne beat scene u organsku smjesu utjecaja iznimno lagodnu za slušanje, ali nikad banalnu. Jedan od glavnih razloga zašto "Overstand" uspijeva na teritoriju na kojem se mnoga ostvarenja okliznu je fantastično odabran ton klavijatura, u isto vrijeme čist, oštar i elastičan. Kad se na sve to još nadoveže i fantastična ritam sekcija, dobijemo album koji plijeni svojom instrumentalnom međuigrom, ali i disciplinom kreiranja dinamične atmosfere koja nikad ne ide u samo jednom emocionalnom smjeru.
Azmari - Samā'ī (Sdban, 2021. )
Belgijski bend Azmari na svom debiju predstavlja suvremenu inačicu ethio jazza prožetu dub i jazz rock utjecajima koji razbijaju osnovne i često prepoznatljive melodijske motive. Instrumentalno iznimno upečatljiv, poglavito u smislu izvrsne i perkusijama iznimno naglašene ritam sekcije, album je zapravo najbolji kad odluta od odabranog glavnog tradicijskog idioma u apstraktniji, ambijentalniji teritorij unutar kojeg bend počinje pronalaziti vlastiti, naglašeno meditativni glazbeni izraz.