Pet elektronskih EP izdanja koja ne preporučujem onima koji se boje rodno označenih semafora.
Beneath - On Tilt (Hemlock, 2021.)
Povratnički EP britanskog producenta Bena Walkera a.k.a. Beneath istodobno uspijeva zvučati nostalgično i futuristički. Kroz šest pjesama "On Tilt" spaja opresivne bas meditacije ranog dubstepa i ritmičke inovacije novije afričke klupske glazbe. Krajnji rezultat je komad mračne i vrlo efektne plesne glazbe koja relativnu aranžmansku predvidljivost nadoknađuje vrlo sugestivnom atmosferom.
India Jordan - Watch Out! (Ninja Tune, 2021.)
Fantastičan EP koji potpisuje India Jordan dolazi nakon hvaljenog prošlogodišnjeg "For You" i predstavlja ih kao veliku nadu britanske elektronske scene. Jordan radi brzi euforični beskrajno šareni house zasnovan na break beatovima i vokalnim semplovima koji zvuči kao da acid house ljeto ljubavi iz '89 nikad nije završilo. Glazba na "Watch Out!" je neskriveno inspirirana ranijim razdobljima. Istodobno, baš poput recimo Special Request, uspijeva zvučati svježe jer istodobno sadrži svu puninu moderne produkcije, ali i izbjegava klišeje i rigidnost forme suvremene scene. Zašto ovakav oblik direktnog citatizma puno lakše polazi za rukom elektroničkim producentima i hip hoperima nego gitantskim izvođačima misterija je na koju nemam jasan odgovor. Nekako mi se čini da povijesni manjak ikonografije u tim žanrovima itekako pomaže. O tome nekom drugom prilikom, a za sada velika preporuka za "Watch Out!".
LSDXOXO - Dedicated 2 Disrespect EP (XL, 2021.)
Ovaj EP zvuči točno onako kako i mislite da bi mogao zvučati filadelfijski producent s berlinskom adresom. "Dedicated 2 Disrespect" ne nudi prevelika iznenađenja. Radi se ogoljenom plesnom technu, no njegov šarm se krije upravo u toj jednodimenzionalnoj provokativnosti koja podsjeća i na zlatne dane electroclasha.
Burial - Chemz/Dolphinz (Hyperdub, 2021.)
Burial & Blackdown - Shock Power Of Love (Keysound, 2021.)
Tijekom petnaestak godina koliko djeluje Burial je razvio zvuk koje toliko prepoznatljiv i specifičan da ga je iznimno lako kopirati ili parodirati. Slično kao i kod drugih, prepoznatljivo svojih izvođača bez obzira radi li se o Motorhead, The Prodigy ili Ramonesima, Burialu nije teško zamjeriti to što se tvrdoglavo drži svog soničnog potpisa, no isto tako ako vam on paše još mu je lakše diviti mu se. Slično kao i sva njegova izdanja poslije legendarnog "Untrue", dva najnovija EP-ja (od kojih je jedan split s Martinom Clarkom a.k.a. Blackdownom) funkcioniraju kao kolaži slobodnog formata unutar kojeg se sudaraju 2 step garage, old school rave i ambijentalna glazba. Hi-hatovi zvuče kao upaljači, a cijela zvučna slika vrlo često djeluje kao da je zapaljena, dislocirani vokali ponavljaju mantre osnaženja i ljubavi. Sve ovo ste već čuli ako redovno pratite autora, no ove njegove kombinacije na mene djeluju baš zato što su iako vrlo prepoznatljive i zvukovno često namjerno šlampave, a u svemu tome duboko osobne, što je doista rijetkost u bilo kojoj formi elektronske glazbe.