Ovo izdanje kratkića je vrlo doslovno u svom imenu budući da se odnosi na pet recentnih EP izdanja iz raznih područja gitarske glazbe, od izrazite abrazivnosti do potpune opuštenosti.
Show Me the Body - Survive (Loma Vista, 2021.)
Njujorški hardcore trio Show Me The Body vuče utjecaje iz hip hopa, industriala, sludgea, post punka i još koječega. Zbog tog eklektičnog pristupa albumska im izdanja često znaju biti izrazito kaotična poput zanimljivog, ali zbrkanog Dog Whistle iz 2019. "Survive" je sa svoje tri kratke, bučne, intezitetom nabijene pjesme možda i najbolja demonstracija i destilacija njihovog stila dosad. Sve tri pjesme sadrže spomenute elemente, integrirane u samo tkivo pjesama, umjesto posložene u razbarušeni stilski kolaž. Svemu doprinosi i vrlo mišićava produkcija koja naglašava neospornu energiju benda.
Soul Glo - DisNigga Vol.1 (Epitaph, 2021.)
Nakon izvrsnog prošlogodišnjeg "Songs To Yeet At The Sun" filadelfijski hardcore kvartet Soul Glo ima novi EP. Od industrial hip hopa uvodne "FL Style Permz", brutalnog hardcorea spaljene zemlje u "Rolling Loud, Hear My Cry" i iznenađujuće epski nastrojene post hardcore završnice "Scremo Del Barrio", ovaj EP kroz samo sedam minuta demonstrira višedimenzionalnost i energiju dovoljnu za nekoliko bendova. Iako bend ne skriva radikalno lijevu orijentaciju, u tekstovima ima i vrlo zanimljiv pristup aktivizmu u glazbi: No artist is an activist, niggas not Dr. King, and I won’t be measured by standards that no one else is meeting. Soul Glo su potvrdili vrijednost u kratkoj formi, sad se samo čeka jednako zanimljivo dugometražno izdanje.
The Horrors - Lout EP (Wolf Tone, 2021.)
Od trenutka kad naslovna pjesma otvori EP rifom "Ministry sviraju Body Count", jasno je da se ovaj britanski bend namjerno odmiče od korektnog, ali ne pretjerano inspirativnog synth popa zadnjih nekoliko albuma, a ovako agresivno nisu zvučali od goth punk prvijenca "Strange House". Istini za volju, The Horrors nisu bili najoriginalniji band ni kad su bili u najboljoj formi. Iako je vrlo jasno odakle "Lout" vuče inspiraciju - Nine Inch Nails, Atari Teenage Riot, Refused - agresivna "sve u crvenom" produkcija predstavlja zanimljiv zaokret za bend za koji se činilo da se izgubio u prosječnosti britanske alterntivne scene.
Billy Nomates - Emergency Telephone (Invada Records, 2021.)
Ovaj EP britanske izvođačice Billy Nomates otvara se sjajnom naslovnom pjesmom koja zvuči kao nešto što bi moglo biti veliki leftfield hit u devedesetima u maniri "Pepper" Buthole Surfers ili "Standing Outside a Broken Phone Booth with Money in My Hand" Primitive Radio Gods. Svih pet pjesama ima izaženi miks pomaknutosti i pristupačnosti, bazičnih blues rifova i vrlo kreativne upotrebe elektronike koji plijeni neposrednošću i nepretencioznošću. "Emergency Telephone" bi mogla biti najava vrlo zanimljive, uspješne karijere.
Real Estate - Half A Human EP (Domino, 2021.)
Američka indie rock petorka Real Estate definicija je savršenog proljetnog slušanja. Njihov zvuk centriran je oko apaurinskog vokala Martina Courtneyja i pažljivog gitarskog pletiva na razmeđi Television i americane. U pjesmama se, kao i obično, ništa posebno ne događa, ali je atmosfera toliko opuštajuća da bi ovaj EP (a posebice vrlo jamasta naslovna pjesma) mogle trajati 50, a ne 25 minuta. Poslušati do 1. svibnja.