Search

Kratkići: Eewek, Samalas, Japanski premijeri & Vava, Bor, Igor Božanić

Ovoga puta na repertoaru su četiri dugosvirajuća i jedno kratko izdanje koja se bave nekom formom gitarske glazbe, od akustičnog folka, preko psihodelije, do dotjeranog art rocka.


Japanski premijeri & Vava - New Green Cabaret (Dallas, 2021.)

Suradnja riječkog glazbenog kolektiva Japanski premijeri i gitarista Vlade Simičića Vave urodila je art rock ostvarenjem "New Green Cabaret". Članovi Japanskih premijera imaju iskustva u kazališnoj glazbi, a i Vava je poznat po instrumentalnim i ambijentalnim izdanjima. Taj aspekt albuma je besprijekoran pa tako primjerice "Pinewood Girl" zvuči kao zamišljeni susret Briana Ena i Rya Coodera. Općenito govoreći, gitarski i syth tonovi na ovom albumu su uronjeni u topli analogni osjećaj polovice sedamdesetih i to je veliki plus, baš kao i cijela, vrlo impresivna zvučna slika. Vokalne pjesme je pak malo utapaju u ekspresivnosti instrumentalnih dijelova, no ako ulogu glasa ovdje gledamo iz prizme još jednog sloja zvuka, a ne kao centralne točke klasičnog pop formata, onda to ni ne može bit neki veliki minus. Vrlo lijep album.


Eewek - Toys (Hichtone, 2021.)

Iza imena Eewek se krije Ivan Beuc, multiinstrumentalist poznat kao dio Discohernie, Fjodora i pratećeg benda Srđana Sachera. Psihodelična crta većine tih projekata proteže se i kroz "Toys", simpatično samostalno ostvarenje na kojem Beuc svira niz žičanih instrumenta preko programiranih ritmova. Autor u popratnom materijalu kaže da je materijal inspiriran kopanjem po memorabilijama iz djetinjstva pa je stoga sasvim prigodno da ga karakterizira izrazito svijetla crta koja neodoljivo podsjeća na bendove iz devedesetih poput The Orb ili Lemon Jelly. Nepretenciozan, prozračan i vrlo ugodan album.


Samalas - Babad Lombok (Pop Depresija, 2021.)

Nakon sjajnog prošlogodišnjeg EP-ja, niški bend Samalas se pojavio s novim singlom, osmominutnom "Babad Lomlok". Udio jazz elementa je možda nešto smanjeno, udio kraut rocka i psihodelije malo podignut, ali je i dalje jednako dobro i atmosferično. Sad još samo preostaje da album napokon zamjeni kratku formu.


Bor - Trubaduri s premalo vremena (Prokulica Records, 2021.)

O psihodeličnom folk dvojcu Bor postoji jako malo podataka, no uz malo kopanja po netu dolazi se do saznanja da se radi o Ivanu Šaravanji i Dimitriju Petroviću, koji je i polovica jako dobrog noise rock dua Seine. Svakako, njihov nastupni EP "Trubaduri s premalo vremena" predstavlja jako lijepo iznenađenje. Uvodna "Čipovi gore" plijeni hipnotičkom atmosferom i pažljivim građenjem tenzija koje nikad nisu do kraja otpuštene, a slično se može primijeniti i na dvije preostale pjesme. Ovako konzistentno minimalan, meditativan, a opet dotjeran i detaljan EP jednostavno plijeni pažnju svakoga tko je zainteresiran za ovakav tip glazbe. Bravo!


Igor Božanić - Runo (Pop Depresija, 2021.)

Debitantski album banjalučkog kantautora Igora Božanića pod vlastitim imenom (ranije je nastupao kao Sir Croissant) je još jedno iznimno folk iznenađenje. Tih i gotovo neugodno intiman u svojoj kućnoj produkciji, u pitanju je album koji bi se istodobno mogao usporediti i s goth folkom Marisse Nadler i ranim radovima Ibrice Jusića, ponajviše zbog vrlo prigušenog utjecaja sevdaha. Rudimentarna instrumentalizacija koja uključuje samo tri instrumenta i pozadinske zvukove mogla bi se navesti kao eventualna mana, no zahvaljujući sugestivnom vokalu i vrlo efektnoj gitari uspijeva zadržati pažnju tijekom konciznog polusatnog trajanja.


182 views

Recent Posts

See All