Od neumorne ikone domaćeg etna preko fuzijskog jazza pa sve do modernog metalcorea, u ovom izdanju domaćih kratkića ponovo ima za svakog ponešto.
Dunja Knebl & Kololira - Tamo gori (Geenger Records, 2020.)
Dunja Knebl toliko je dugo produktivni i vitalni dio domaće world music scene da čovjek često ni ne primjeti kad izbaci odličan album. Njen treći album s pratećim bendom Kololira elegantno je čitanje 11 tradicionalnih pjesama prikupljenih sa svih strana svijeta. Uz standardno upečatljiv vokal, ističu se iznimno zanimljivi i dotjerani aranžmani koji spajaju razna glazbena nasljeđa od Zagorja preko Britanije i Rusije pa sve do Indije. Uz kompetentan i instrumentalistički gledano iznimno šaren bend, za iznadprosječnu kvalitetu albuma zaslužan i producent Doringo. Budući da "Tamo gori" krasi kristalno jasna zvučna slika kao i ona na nedavnom izdanom i slično globalno orijentiranom "Gužva u svemiru" istoimenog mu benda.
Palms Voice - Eastern Bloc (Pop depresija, 2020.)
Noviji synth pop, uključujući hrvatske i regionalne izdanke žanra, mi često ostavlja dojam stila iznad sadržaja. U slučaju drugog albuma Palms Voice, samostalnog projekta glazbenika i producenta Borisa Milanovića, inače člana bendova Triko i Ljubavnici, stil i sadržaj se savršeno poklapaju. Glazba je hladni minimalistički synth pop, produciran čisto i jasno bez velike filozofije, ali atmosferično i kompetentno. Tekstovi i vokal odvajaju je od prosjeka. Milanović sve izvodi vrlo prigodnim distanciranim vokalom i tekstovima koji kroz poigravanje klišejima i razne popkulturne reference progovara o složenosti ili jednostavnosti - ovisno o točki gledišta - suvremenih seksualnih i romantičnih odnosa. Tema je danas često obrađivana, posebice u ovom žanru, no Milanović unosi vrlo osobnu mješavinu melankolije, rezignacije i ljutnje koja album čini poprilično zanimljivim.
Pale Origins - Shoganai (vlastito izdanje, 2020.)
Nisam neki ljubitelj modernog metalcorea, ali Zagrepčani Pale Origins se se bome potrudili oko svog debija. "Shoganai" ni po čemu ne odskače od svega što je žanr predstavljao u desetima u svojem najkomercijalnijem obliku pa je album kvalitetom produkcije, a i samim stilom teško razlikovati od srednjih faza bendova poput Bring Me The Horizont, Asking Alexandria, Parkway Drive ili novijih bendova poput I Prevail. Naravno, shema s dva suprotstavljena vokala, "vikačkim" i melodičnim, hrpom elektronike i rifovima za rušenje kuća praćenim melodičnim pop refrenima već je dobro poznata. Sve skupa mi, kao i većina aktualne scene, zvuči kao "Linkin Park s breakdownovima". Zanemarimo li moju nesklonost ovom žanru, ostaje iznimno uvjerljiv album koji bi jednako tako umjesto vlastitog izdanja mogao biti izdan za primjerice Sumerian Records, a da nitko ni ne trepne okom. Mislim da je to najveća pohvala bendu.
Truth ≠Tribe - Distances (Hichtone, 2019.), Live At Vinyl Factory (Rika Muzika, 2020.)
Predvođen saksofonistom Makom Murtićem, ovaj zagrebački bend svira suvremeni jazz fusion koji se ne stidi zabrazditi u bučnije teritorije nalik na math rock. "Distances" je njihov prvi album, objavljen krajem prošle godine, konceptualno uokviren temom migracije. Budući da se radi o cjelini isprekidanoj brojnim terenskim zapisima koji povremeno doprinose ugođaju, ali češće remete tijek slušanja, ovaj obećavajući, ali još uvijek stilski pomalo nezgrapni bend uputnije je poslušati na nedavno objavljenom živom albumu "Live AT Vinyl Factory", snimljenom tijekom nastupa u zagrebačkoj Tvornici kulture. Kao što je slučaj kod većine bendova ovakvog usmjerenja u kojem postoji element Improvizacije, Truth ≠Tribe dolaze do punog sjaja baš u koncertnom okruženju u kojem demonstriraju impresivnu razinu energije i sviračke vještine.
LELEE - Fasciniran (sum od mnogu lugje)/FU2 (vlastito izdanje 2020.)
Novoosnovani indie rock trio iz Ljubljane nedavno je objavio prva dva singla. U pitanju su, kako sami kažu, "muzičari s EX-YU korenima (od Bitole preko Beograda do Ljubljane), koji su već neko vreme aktivni na ljubljanskoj nezavisnoj muzičkoj sceni". Ističu kako pjevaju na svojim različitim maternjim jezicima jer su im tekstovi bitni. U pitanju je šarmantni, rasklimani, donekle staromodni indie rock s daškom devedesetih, bilo da se radi o Sebadohu, Modest Mouseu ili Oružjem protivu otmičara kao izvorima inspiracije. U svakom slučaju, za potpuniji dojam vrijedi pričekati album, no po ove dvije pjesme može se zaključiti da se radi o simpatičnom i nepretencioznom bendu.
Comments