Search

Kratkići: Daliborovo Granje, Moraines, Grinded Grin, Šiza, Rodeo

Današnji na gitare fokusirani domaći kratkići donose underground senzaciju, post metal povratnike, izvrstan jam band i dva vrlo formirana debija.


Daliborovo Granje - Hainin (Dostava Zvuka, 2020.)

Izašao u studenom 2020., drugi album čakovečke instrumentalne petorke Daliborovo Granje je tijekom prvog tromjesečja ove godine postao svojevrsnom internetskom senzacijom. Album je postavljen na YouTube kanalu Underrated Albums u siječnju i dosegnuo je za pojmove suvremenog rock undergrounda i više nego respektabilnih 300 tisuća pregleda. Uz fenomenalan, vrlo distinktivan cover, takvom prijemu pomogla je i sama glazba, vrlo efektna mješavina stoner rocka, psihodelije, post rocka i balkanskih (istočnih) melodijskih motiva. Sve ove elemente veže pametna upotreba dinamike koja pjesma daje moment iznenađenja koji često nedostaje u njihovom polju underground rocka pa se nadam da će od ovog sretnog spoja s algoritmom imati i neke koristi u budućem radu.


Moraines - The Brute / Human, Titan (LAA, 2021.)

Dvostruki singl najavljuje novi album Moraines, benda koji se predstavio 2007. doom metal EP-jem "The Perfect Pantheon Of Absence". Četrnaest godina kasnije i s novom ritam sekcijom, prebacuju se na neku vrstu visokooktanskog, blago metaliziranog post rocka. Ljubitelji ovakvog zvuka dobro su upoznati sa svim što se unutar ovih desetak minuta događa. No bend to očigledno ne muči pa su od originalnosti forme puno zainteresiraniji za sam sadržaj. Obje pjesme su bogate intenzivnim, naglašeno epskim melodijskim motivima koji vrlo lukavo zamjenjuju vokale, a energija ritam sekcije te niz sitnih detalja u produkciji naglašava sineastičnost cjelokupne zvučne slike, što mi se čini i glavnim ciljem ovakvog tipa glazbe. Pitanje je samo može li se ova količina energije i ambicije prenijeti na cijeli album.

Grinded Grin - Paramnesia / Terra (Olde Scratch Records, 2021.)

Okupljen oko produktivnog koprivničkog gitarista i multiinstrumentalista Aleksandara Vrhovca, projekt Grinded Grin objavio je prošlog proljeća čak dva albuma, "Mellifluous" u ožujku i "Sweven" u travnju. Ovu godinu su otvorili s još dva albuma, "Paramnesiom" iz veljače i "Terrom" iz ožujka pa se sad već čini da godina ne može proći bez njihovih izdanja i to je za svaku pohvalu. Grinded Grin spadaju u meni najdražu vrstu jam benda. Ni ne pokušavaju ono što je očigledno plod dugačke improvizacije pretvoriti u pjesmu nego puštaju svirku da govori za sebe, što je i ljepota needitirane, improvizirane glazbe. Ako se povremeno pojavi prazan hod, on je tu zato što se sve zbiva u trenutku. Materijal na oba albuma je izrazito ugodan i zanimljiv unatoč maratonskom trajanju, a glazba šeta od jazz fusiona do psihodelije bez da možete prstom uprijeti u bilo koji od sastojaka što je svakako plus. Sve skupa mi se čini još opuštenije, ali i uigranije nego na prošlogodišnjim izdanjima. Hoćemo još!


Šiza - Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem (Dostava Zvuka, 2021.)

Debi koprivničkog bubanj-bass garage rock dua plijeni prije svega izravnošću glazbe i tekstova. Pjesme su brze i jednostavne, oslonjenje prije svega na snažne ritmičke naglaske i efektne rifove. Zvuk bi se mogao opisati sintagmom "Partibrejkers susreću Death From Above 1979", a na um padaju i popularni britanci Royal Blood. Basist i vokalist Bruno Antolić i bubnjar Marko Kuhar poznati su iz bendova poput Suho grlo Nos, Letarg, Overflow, One Step Away i Overflow, a iskustvo se vidi u svirci u kojoj nema praznog hoda. Antolićevi tekstovi su društvene opservacije lišene pretjeranih metafora čime se bešavno uklapaju u energiju glazbe. "Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem" djeluje kratko i jasno, bez filozofije i potpuno formirano. Samo je pitanje mogu li na sljedećim ostvarenjima proširiti formulu koja, bez obzira na efektnost, krije i niz ograničenja.


Rodeo - Imperator / No Cigar (Dostava Zvuka, 2021.)

Dva nastupna singla predstavljaju mladi bend Rodeo kao zanimljivu pojavu na domaćoj indie rock sceni. Obje pjesme operiraju na prostoru noirom i dream popom obojene americane pa padaju na pamet bendovi poput Still Corners ili The Handsome Family. Brižno napravljeni aranžmani i jako dobar vokal glavni su razlozi pozitivnog prvog dojma. Za konkretniju procjenu uputno je pričekati i nastupni album, ali nekako mi se čini da će ovo jako dobro kotirati i kod kritike i kod publike sklone jasno definiranom, a opet pomalo tajnovitom pop rocku.