Search

Kratkići: And The Kid, Valentino Bošković, Seed Holden, Domagoj Šimek & Arijan Škapur, Discohernia

Eklektična runda kratkih recenzija uključuje plesne psihodeličare, bračke Marsovce, melankolične rokere i ispovjedne akustičare.


And The Kid - Sounds Like Heaven (samizdat, 2020.)

Oproštajni mini album zagrebačkog alter rock benda simpatičan je komad atmosferične i aranžmanski promišljene gitarske glazbe. Glavni potencijalni nedostatak je što se sve pjesme nakon slušanja spoje u ugodnu melankoliju. Zbog toga je teško izdvojiti jasni favorit, no to s druge strane doprinosi dojmljivosti cjeline ponajviše nošene delikatnim balansom između alter rock i stoner rock struktura te sanjive, mekane produkcije na granici s dream popom. Lijepa odjava.


Valentino Bošković - Velika praska (samizdat, 2020.)

U mojim ušima Valentino Bošković imaju vrlo sličan problem kao i Tame Impala Kevina Parkera. Radi se o glazbi koja je očigledno promišljena i izvrsno napravljena, no stilski i konceptualno toliko prenaglašena da ako ne "vibrirate" potpuno s autorovim namjerama teško možete čuti puni potencijal. Njihov treći album "Velika praska" složen je tako da svima koji su zagrizli za ovu priču pruži još dodatnih razloga za obožavanje, no ako ne vam njihov lokalno-kozmički alter disco ne govori previše, ostaje vam samo simpatična i dobro realizirana (underground) pop ploča. A nije ni to loše.


Seed Holden - Soldier On (Croatia Records, 2020.)

Ljudevit Ivić snima pod imenom Seed Holden, a njegov bi treći album zahvaljujući potpisivanju za Croatia Records mogao doći do nešto šire publike. Ivić radi melankolični akustični folk, a nedostatak pune bendovske postave nadoknađuje korištenjem lo-fi zvučne slike u skoro pa ASMR maniri. Glas je uvijek naprijed, ali pažljivo kontrolirane glasnoće, pa Ivić zvuči kao da priča poslije neprospavane noći, što savršeno odgovara intimističkoj prirodi pjesama. Glazba je oslonjena na slične postavke; akustična gitara nosi pjesme, dok su prateći instrumenti u pozadini kao svojevrsna kulisa. Krajnji rezultat je album koji izvrsno koristi svoja ograničenja kako bi slušatelja uvukao što dublje u sjetu svog autora.


Domagoj Šimek & Arijan Škapur - I Wash You All, The Best In Life (Dostava Zvuka, 2020.)

Ovaj kratki akustični EP neskrivena je posveta početku devedesetih. Lako možemo zamisliti da se radi o nekom nepostojećem MTV Unpluggedu, a ni sam duo ne skriva inspiraciju kad u promo materijalu navode kako su "odrastali na dvoglasjima Queens of the Stone Age, Alice in Chains, Nirvane i Dessert Sessionsa". Sasvim je jasno da je ovo projekt za gušt. Nepretenciozna zvučna slika oslonjena na akustičnu gitaru i šuškalice prije svega služi za dvoglasje dvojice skroz solidnih vokalista koji kroz 13 minuta i sebe i slušatelja transportiraju u neko drugo vrijeme.


Discohernia - Promjena stanja (Mast Produkcija, 2020.)

Nije teško pretpostaviti da je breakbeat punk projekt Discohernia zamišljen prije svega kao potencijalna koncertna atrakcija pa za njihov puni potencijal treba pričekati neka bolja vremena. Njihov drugi album predstavlja ih kao zanimljiv jam band. Pjesme su mahom iznimno kinetičke i građene na idejama posuđenim iz elektronske glazbe, ali proširene utjecajima jazza i raznim oblicima underground rocka. U prilog njihovom konceptu ide što na iznimno čvrstu ritam sekciju koja služi kao kičma i fokus benda slažu amalgam svemirskih sintisajzera i trubačkih improvizacija. To cijeloj priči daje nepredvidljive, psihodelične tonove, a da pritom nijedan element zvuka ne umara slušatelja.

151 views

Recent Posts

See All