Prvi ovogodišnji niz kratkih recenzija friških stranih izdanja.
Algiers - "There Is No Year" (Matador, 2020.)
Treći album američko-britanskog post punk gospel benda Algiers donosi nešto smireniji zvuk, ali podjednako izražene sociopolitičke i intimističke preokupacije. Slojevita, atmosferična produkcija naglašava baladne soul tendencije frontmena Franklina Jamesa Fischera. Nakon energičnog istoimenog albuma iz 2015. i "The Underside of Power" iz 2017., "There is No Year" se može činiti relativno mlakim, no s druge strane sadrži impresivnu "Disspossesion" koja s lakoćom spada u sam vrh njihovog dosadašnjeg opusa.
And You Will Know Us by the Trail of Dead - "X: The Godless Void and Other Stories" (Dine Alone, 2020.)
Možda je pretjerano i previše entuzijastično zaključiti da je "X" najbolji album Trail of Dead još od legendarnog "Source, Tags & Codes" iz 2002., no njegov čisti, ali energični zvuk prvi put u dugo vremena priziva himničnu briljantnost tog ostvarenja. Posljednjih nekoliko ostvarenja nagovijestilo je ovakav razvoj događaja, a ovaj album u svojih 50 minuta i 12 pjesama uspijeva koherentno i zanimljivo strpati sve utjecaje na bend. Barski rock Guided by Voices, na čijeg frontmena Roberta Pollarda Conrad Keely s godinama glasom i izgovorom sve više podsjeća, zapakiran je u epske prog rock/shoegaze aranžmane i povremene proplamsaje nekadašnje post hardcore energije.
Mac Miller - "Circles" (Warner, 2020.)
"Circles" je rijedak primjer posthumnog albuma koji poštuje uspomenu na svog autora. Miller i producent Jon Brion započeli su rad na albumu s namjerom da bude dopuna odnosno nastavak na njegov prethodni album “Swimming” iz 2018. Millerova smrt od predoziranja u rujnu 2018. je projekt pretvorila u neočekivani epitaf jednoj obećavajućoj karijeri. "Circles" je puno širi od običnog rap ostvarenja. Brion soulom, soft rockom i indie folkom obojene instrumentale nadograđuje prepoznatljivom baroknom širinom, a Miller na trenutke zvuči skromno i povučeno poput Elliota Smitha. "Circles" je konačna potvrda jedinstvenog talenta čiji bi neobično mekani senzibilitet sigurno još više utjecao na budući smjer hip hopa.
Poppy - "I Disagree" (Sumerian, 2020.)
Treći album Poppy je noćna mora žanrovskih čistunaca i glazbenih kritičara. Slično kao i prošlogodišnji "Amo" Bring Me the Horizon, "I Disagree" tretira metal kao materijal za čistokrvnu pop formu u kojoj je njegova agresija tu samo kao nešto da zaokupi pažnju slušatelja između refrena. Album je postžanrovska musaka u kojoj se miješaju electro pop, j-pop, industrial, nu metal i još koješta, a sve je naizmjence prošarano super slatkim refrenima i breakdownima koji do njih vode. Sa svojih 35 iznenađujuće kompaktnih minuta "I Disagree" je vrlo kalkuliran, ali i spretno realiziran, riskatni pop proizvod za eru u kojoj su vizualni imidž i vibe izvođača zapravo važniji od glazbe same.
Celer - "Future Predictions" (Two Acorns, 2020.)
Will Long je pod pseudonimom Celer objavio desetke albuma tijekom posljednja dva desetljeća. Većina njegovih ambijentalnih drone ostvarenja može se svesti na istu formulu, repetitivni razduženi tape loopovi analognih i digitalnih instrumenata stvaraju melankoličnu, naizgled beskrajnu zvučnu zavjesu. Ovo je čista glazba raspoloženja i gotovo je nemoguće opisati zašto vam se pojedini album sviđa ili ne sviđa. Ako volite zimske, neopterećujuće zvučne krajolike, onda je ovo album za vas.