Search

Kraljica uzdrmanog trona

Da se Minaj više posvetila vlastitom izričaju, a manje ganjanju aktualnih trendova, onda bi "Queen" zaslužio svoj naslov. Ovako, baš kao i Eminem, djeluje previše nervozno zbog pojave nove, drugačije orijentirane konkurencije.

Queen (Cash Money, 2018.)


Četvrti album Nicki Minaj stigao je u trenutku koji joj krade Cardi B - krade joj ono malo pozornosti rezervirane za žene unutar dominantno muškog žanra. No umjesto nedvojbenog seksizma unutar hip hop industrije te uspona mlađih snaga, Minaj bi kao glavnog krivca za stanje svoje karijere (koje zapravo nije loše, osim što ne ispunjava samonametnute megalomanske ciljeve) prvo trebala pogledati sebe.



U tom smislu "Queen" dijeli neke sličnosti s Eminemovim "Kamikaze". Oba albuma su proizvod repera čija je tehnička superiornost neupitna, ali im često i odmaže. Ima li u eri mumble rapa mjesta za ljude koji ispale 100 riječi u 30 sekundi? S druge strane, nitko nije kriv što je Nicki Minaj pretrpala album koji bi bio znatno bolji da je upola kraći. Nije joj to prvi put, jer je svako od njenih dosadašnjih studijskih ostvarenja patilo od manjka kontrole kvalitete i debelo prelazilo sat trajanja.


Paradoksalno, "Queen" je u njenoj dosadašnjoj karijeri možda najbliže kvalitetno zaokruženoj cjelini. Srećom, nema više groznih EDM crossovera poput "Starships" i općenito je manje nepotrebnih izleta u pop svijet. Album je ipak zasićen nizom pomodnih spacey trap instrumentala kakvi ne upotpunjuju dinamičnost vokalne izvedbe Nicki Minaj. Tome u prilog ide činjenica da svaki put kad se odmakne od tog stila - kao u "Barbie Dreams", "Ganja Burns", "Chun-Li" ili "Coco Chanel" - sve djeluje prirodnije, razigranije i energičnije. Da se Minaj više posvetila vlastitom izričaju, a manje ganjanju aktualnih trendova, onda bi "Queen" zaslužio svoj naslov. Ovako, baš kao i Eminem, djeluje previše nervozno zbog pojave nove, drugačije orijentirane konkurencije.



Nickino prozivanje Cardi B zbog striperske karijere u "Hard White" jednako je licemjerno i nepotrebno kao i Eminemovo prozivanje Joea Buddena zbog optužbi za obiteljsko nasilje na "Kamikaze". No, oba albuma pokazuju isto, darovite, iskusne MC-je koji se ne snalaze u novoj klimi određenoj neprekidnim promotivnim ciklusima i streamingom. U takvom okruženju nije dovoljno izbaciti album jednom u četiri godine kako bi ostali komercijalno relevantni. Ostaje nejasno zašto se veteranski, komercijalno dokazano uspješni izvođači poput njih dvoje ili Beyonce i Jay-Z-ja uopće imaju potrebu prilagođavati trendovima. Baš oni su ti koji bi ih trebali diktirati, a ne slijediti.


83 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle