Premda funk na ovim prostorima u drugoj polovici sedamdesetih nije zaživio onako kako se to nešto poslije dogodilo s novim valom, to ne znači da nije bilo zanimljivih ideja i više nego kompetetnih instrumentalista.
Razni izvođači - Jugoton Funk vol. 1., A decade of non-aligned beats, soul and jazz 1969-1979 (Croatia Records, 2020.)
Crate digging, otkrivanje i skupljanje starih ploča, disciplina je potekla iz hip hopa, koji dobrim dijelom nije ni moguće zamisliti bez nje. Rekontekstualizacija i izgradnja novog od starog fundamenti su žanra, a taj modus operandi odavno je izašao izvan okvira glazbene produkcije i prelio se na širu kulturu diđejiranja i glazbenog kolekcionarstva. Nedavno objavljena kompilacija "Jugoton Funk vol.1" predstavlja potencijalni početak domaće crate digging ere u stilu popularnih kompilacija breakova iz devedesetih i nultih "Ultimate Beats & Breaks" i "Dusty Fingers". No, dok su su ta izdanja ipak bila prije svega utilitarne prirode, namijenjena producentima da im olakšaju nalaženje sampleova, "Jugoton Funk" dolazi s hrpom popratne priče i arhivskom ambicijom kakva krasi primjerice izdanja Soul Jazz Records.
"Jugoton Funk" su sastavili Višeslav Laboš i David Blažević poznatiji kao Dr. Smeđi Šećer, dugogodišnji DJ-i i kolekcionari. Njihov trud i pažljivo sekvenciranje jednako je bitno za doživljaj kao i predstavljena glazba. Jedna od osnovnih stvari koja se nameće kod ovakvih izdanja je pitanje vrijednosti materijala izvan konteksta kolekcionarske znatiželje. Nije teško zaključiti da je jedina antologijska pjesma zastupljena ovdje "Ležaj od suza" Josipe Lisac, no to ne znači da ostatak materijala vrlo uspješno ne odražava namjeru autora kompilacije da predstave ex-yu funk kao zaboravljeni fenomen. Koliko god neke od zastupljenih pjesama bile vokalno zastarjele ili smiješne, čak do te mjere da se "Mali crni brat" Tihomira Asanovića do grla nalazi u benevolentnom rasizmu nesvrstanih, toliko je fascinantno koliko je s glazbene strane sve čvrsto i kompetentno.
Na skriveno nasljeđe ovdašnje funk i jazz rock scene skrenuta je pažnja kad je 9th Wonder semplirao "Ostavi traga" Asanovićevog benda Septembar za "Duckworth" Kendricka Lamara i to je možda najbolji kontekst za promatranje ove glazbe. Premda funk na ovim prostorima u drugoj polovici sedamdesetih nije zaživio onako kako se to nešto poslije dogodilo s novim valom, to ne znači da nije bilo zanimljivih ideja i više nego kompetetnih instrumentalista.
Poželjno bi bilo zapravo da ovakvih ozbiljnih arhivskih projekata bude što više u što većem žanrovskom i vremenskom rasponu, jer nam ona ukazuju na širinu popularne glazbe izvan dominantnog trenda razdoblja, a to je uvijek najbolji pokazatelj istinske vitalnosti neke glazbene scene.