Drugi album The Breeders "The Last Splash" nošen uspjehom hit singla "Cannonball" prodan je u platinastoj nakladi u SAD-u u komercijalnom smislu nadmašivši sve što je Kim Deal napravila s Pixies.
The Breeders - Last Splash (30th Anniversary Edition), 4AD
Takav uspjeh mogao se bendu i albumu dogoditi samo i isključivo u toj točki u vremenu. The Breeders nisu bili nastavak Pixies drugim sredstvima, ali su dijelili senzibilitet prema start-stop ritmovima i apstraktnim, nadrealnim frazama. Više od toga je sigurno pomoglo što je istu sklonost dijelio i jedan dugogodišnji fan Pixies, Kurt Cobain. Drugim riječima 1993. je bila valjda jedina godina u kojoj su isprekidani rifovi, dinamika tiho-glasno i dadaističke dosjetke umjesto refrena djelovale kao siguran recept za hit.
No, čak ni u takvim uvjetima "Cannonball" ne djeluje kao igranje na sigurno. Otvarajući se distorziranim mantranjem koje polako prelazi u zaraznu bas liniju, u principu najpamtljiviji dio pjesme, "Cannonball" spada u kategoriju "Pepper", "The Distance" ili "Standing Outside a Broken Phone Booth with Money in My Hand", odnosno minijaturnih hit pjesama iz devedesetih koji ilustriraju duh razdoblja bolje od nekih klasika tog doba.
No, da se "The Last Splash" oslanja samo na taj jedan singl, sigurno ne bi doživio već drugo obljetničko, remasterirano izdanje. Album je pun pjesama koje funkcioniraju usprkos tome što su šlampave ili čudno strukturirane. Crpeći inspiraciju iz izvora kao što su djevojački bendovi iz šezdesetih i country, The Breeders ovdje često ostavljaju dojam benda čija kreativnost itekako nadilazi sviračke kompetencije ili profesionalizam. Obilni slojevi iznenadne distorzije trik su kojim se alternativni bendovi još od "Psychocandy" služe da ih ne proglase previše slatkastima ili sklonima popu. No u vokalnom pristupu Kim i Kelley Deal osjeti ste istinska, pa iako pomalo neuredna ljubav prema manirizmima šezdesetih. Svi ti utjecaji često su posloženi nelogično i možda namjerno kaotično. "Roi" se tako primjerice otvara gromoglasnim rifom koji nagovještava himnički naboj no nakon tridesetak sekundi prelazi u potpunu ambijentalnu apstrakciju u kojoj dominiraju gitarski drone i lavež psa. Ako pak slušate instrumental "S.O.S" i učini vam se poznatim to je zato što je loopirana gitarska dionica postala kičma "The Firestarter" The Prodigy. Drugim riječima, The Breeders su mogli isporučiti daleko konvencionalniji album samo im se jednostavno nije dalo. Nonšalancija se očigledno isplatila jer je i danas sa svim vrlinama i mana "The Last Splash" iznimno šarmantan i zabavan album.