Search

ESC Life: blagi, ali efikasni

Nošen funkcionalnim, ali nikad predvidljivim instrumentalnim i aranžmanskim rješenjima te dosad najboljom vokalnom izvedbom, u pitanju je album koji pripada u sam vrh trenutnog svjetskog indie rocka.

Born To Be Mild (PDV, 2019.)


Autor omota: Lovro Škiljić (Biblical Violence Illustrations)

Drugi album zagrebačkog indie rock kvarteta ESC Life ponosno prihvaća sredovječnost, nešto od čega većina bendova, bez obzira na dob svojih članova, uvijek bježi kao vrag od tamjana. Slično prvijencu "Access All Areas", u pitanju je album koji promišljeno i spretno istražuje obrasce klasičnog i indie rocka. Glazbene i tekstualne reference na povijest rock glazbe utkane su ovih deset pjesama spretnošću ne samo izuzetno kompetentnih svirača, nego prije svega pažljivih i posvećenih slušača. Nijedan citat nikad nije direktan, nikad se ne radi o posudbi ideje, već o ponovno odsviranoj reminiscenciji na razne glazbene kataloge, bez obzira prizivaju li se The Who, Pavement ili Hüsker Dü, Dinosaur Jr. ili Pulp, vrlo često unutar iste pjesme.

Pretpostavljam da je ovo ono što zovu record collectors’ rock iliti dad rock, no ne dajte da vas to zavara. Na ovom albumu čiji se slojevi odmotavaju u opetovanim slušanjima stvari nisu toliko banalne da idu u puku posvetu "boljim vremenima". Premda je u pitanju glazba orijentirana prije svega na pasionirane istraživače stotina i tisuća bendova, pjesme su konstruirane tako da svaka može biti singl u nekom paralelnom svemiru. "Worst Cover Band" jednako je slavljenje formata rock benda kao bilo što s prva dva albuma Japandroids, "This Time Next Year" oda je nepopravljivo tvrdoglavom optimizmu. Možda najbolja pjesma koju je bend dosad objavio, ona predstavlja i tvrdoglavi manifest koji vas s lakoćom uvjerava da ova četvorica misle ozbiljno. Naslovna pjesma pak uspijeva strpati naizgled rezigniranu poruku, reggae dio i blastbeat završnicu unutar tri furiozne minute koje kao da namjerno proturječe naslovu pjesme i albuma.



Nošen funkcionalnim, ali nikad predvidljivim instrumentalnim i aranžmanskim rješenjima te dosad najboljom vokalnom izvedbom, u pitanju je album koji pripada u sam vrh trenutnog svjetskog indie rocka. No najbolje od svega je što se uopće ne čini da su se ESC Life previše trudili. Njihov promišljeni, ali opet opušteni pristup ostavlja mjesta i za nostalgiju, pop strukturu i "gitarski heroj" solaže unutar lijepo izbalansirane forme koja nikad ne umori slušatelja.


616 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle