Glazba Ennija Morriconea ostat će zapamćena ne samo u analima filmske glazbe, nego i kao jedna od najvažnijih pojava u popularnoj, ozbiljnoj i namjenskoj glazbi druge polovice dvadesetog stoljeća.
Jučer je u 91. godini života preminuo legendarni talijanski skladatelj filmske glazbe Ennio Morricone. Od 1961. bio je potpisnik više od 500 originalnih partitura za film i televiziju, a njegov spoj klasične glazbe, popa i avangardnih praksi trajno je utjecao na percepciju onoga što nazivamo filmskom glazbom.
Morricone će zauvijek ostati povezan s terminom "špageti vestern" zbog njegove suradnje s podjednako legendarnim Sergiom Leoneom čijim je fascinantnom vizualnom stilu podario podjednako impresivan zvuk. No Morricone, koji je redovno radio s Hollywoodom premda se nije previše micao iz rodnog Rima, daleko je raznovrsniji autor negoli to njegova glazba za kultnu "dolarsku" trilogiju i druge špageti vesterne daje naslutiti. Tijekom godina ponovno korištenje njegove glazbe postalo je standard u brojnim filmskim i televizijskim projektima, a Quentin Tarantino je upotrebu njegove glazbe napravio jednim od svojih zaštitnih znakova. Morricone je radio na žanrovski različitim ostvarenjima, od giallo filmova Daria Argenta do epskih drama poput "Misije" Rolanda Joffea, čiji pažljivi spoj klasičnih elemenata i sintesajzera i do danas predstavlja jedno od njegovih najpoznatijih djela.
Tajna Morriconeovog uspjeha u različitim žanrovima krije se u nekoliko različitih elemenata koje je uspio spojiti kao malo koji filmski skladatelj prije i poslije njega. Prvo, njegove teme su izrazito melodijski prepoznatljive i emocionalno bogate. Drugo, teksture koje je koristio uvijek igraju u korist događaja na ekranu i dodatno pojačavaju njihov učinak, a s druge strane su dovoljno "pune" da uvijek mogu funkcionirati samostalno. Treće, no ne i najmanje važno, Morriccone tijekom svoje duge, plodonosne karijere nikad nije postao žrtvom vlastitog stila, nego ga je neprekidno prilagođavao i nadograđivao čime je izbjegavao ponavljanje i dosadu.
Glazba Ennija Morriconea ostat će zapamćena ne samo u analima filmske glazbe, nego i kao jedna od najvažnijih pojava u popularnoj, ozbiljnoj i namjenskoj glazbi druge polovice dvadesetog stoljeća. Njen utjecaj osjećat će se desetljećima u svemu od filmske glazbe do popa, metala, techna i hip hopa jer je svijet koji je maestro Morricone ostavio iza sebe toliko emocionalno, teksturalno, instrumentalno i atmosferski bogat da će ga bez problema nadolazeće generacije moći istraživati još desetljećima.