"ZUU" je okrenut uličnim mudrostima i kvartovskim pričama, svodeći pripovijedanje na lokalne okvire. No, kad se zatvori hiperagresivnom "PAT", koja je u suprotnosti s pseudoklupskim, ljetnje orijentiranim ostatkom albuma, postaje jasno da je ovo vjerojatno tek jednokratni izlet u opuštenije vode.
ZUU (Loma Vista, 2019.)
Prošlogodišnjim albumom "Taboo" Denzel Curry je pokazao da posjeduje konceptualne i artističke ambicije koje ga smještaju daleko izvan standarda SoundCloud scene u koju je često utrpavan. Kao svestran reper, Curry je uspio izvući maksimum iz ideje o albumu u tri čina, zvučeći jednako dobro u staromodnim komadima boom bapa, g-funku i visoko energetskom trapu. Time se dokazao kao netko tko nije samo prolaznik u svijetu hip hopa, nego prije svega zaljubljenik i poznavatelj žanra, što mu je dalo posebno dobru podlogu za kritiku i parodiziranje žanra u zapaženom singlu "Clout Cobain".
Jedva polusatni "ZUU", naizgled je daleko manje ambiciozno ostvarenje. Bez tolike instrumentalne i reperske raznolikosti kao prethodnik, album je prije svega zamišljen kao posveta Miamiju, u čijem je širem metropolitanskom području Curry odrastao. U tom smislu postoji sličnost s ostvarenjima poput "My Krazy Life" YG-ja, "Good Kid, M.A.A.D City" Kendricka Lamara ili s prošlogodišnjim "FM" Vincea Staplesa, odnosno albumima koji posjeduju snažan osjećaj lokaliziranog narativa i cjelovite, vrlo specifične i precizne atmosfere.
Za razliku od "Tabooa" koji je tematski bio posvuda, omeđen mitskim podjelama na svjetlo i tamu, "ZUU" je okrenut uličnim mudrostima i kvartovskim pričama, svodeći epsko pripovijedanje na lokalne okvire. Jedan od razloga kohezivnosti materijala je većinska produkcija australskog dvojica FNZ, koja s nevjerojatnom lakoćom povezuje tri desetljeća hip hop stilova, od old school skakutavih ritam mašina, preko elastičnih west coast bas linija do suvremenih trap naslanjanja. Curry to prati štosevima poput grupnih "call and response" vokala na "Shake 88", pjesmi koja je komotno mogla biti i na nekom ranom albumu RUN DMC. No, kad se album zatvori hiperagresivnom "PAT", koja je u suprotnosti s pseudoklupskim, ljetnje orijentiranim ostatkom albuma, postaje jasno da je ovo vjerojatno tek jednokratni izlet u opuštenije vode.