Zvučni svijet ovog albuma savršeno dočarava namjerno neuhvatljivi osjećaj koji služi kao svojevrsni utopijski bijeg od stvarnosti.
Why Hasn't Everything Already Disappeared? (4AD, 2019.)
Blagi stilistički pomak u odnosu na prethodnika "Fading Frontier" koji je bio nadahnut dream popom osamdesetih, "Why Hasn't Everything Already Disappeared?" fokus okreće prema art rocku sedamdesetih. Zamislite "Another Green World" Briana Ena s naglašenijim bubnjem i na pravom ste tragu.
No Bradford Cox i kompanija nikad nisu samo kopirali utjecaje; oni su ih prije svega koristili kao sredstvo izražavanja željene atmosfere ili stanja. U tom smislu zvučni svijet ovog albuma savršeno dočarava namjerno neuhvatljivi osjećaj koji služi kao svojevrsni utopijski bijeg od stvarnosti.
Predstavljanje albuma prepuno je asocijacija na niz mahom tragičnih događaja, od propadanja okoliša do smrti Jamesa Deana i ubojstva laburističke zastupnice Helen Joanne Cox u osvit Brexita. No tekstovi ništa od tog izravno ne referenciraju, a glazba još i manje.
Sanjivu atmosferu samo donekle remete bubnjevi Mosesa Archulete koji zauzimaju središnje mjesto propulzivno gurajući ostatak zvučne slike naprijed, bez obzira radi li se o klavičembalu suproducentice Cate LeBon u izvrsnoj uvodnoj "Death In Midsummer" ili u međuigri s analognim synthevima na instrumentalu "Greenpoint Gothic".
Upravo zbog te međuigre motoričkog bubnja i barokno posloženog ostatka, cjelina ostavlja dojam retrofuturističke pastorale koja se komotno može odvijati u nečijoj glavi. Tu na snagu stupa Cox sa svojim osebujnim karikaturalno-šlagerskim vokalom. On se šulja poput duha neke nepostojeće zvijezde prve polovice šezdesetih i remeti idilu predstavljajući stvarnu sadašnjost koja para sliku nestvarne prošlosti. Press spominje i "nostalgiju kao toksičan koncept", a taj se stav ocrtava u mračnim tendencijama skrivenima ispod svake pjesme, što u Coxovom fraziranjima, što u različitim načinima rasplinjavanja aranžmana.
Nikad eksplicitno ne skrećući u kaos, neprekidno plešući na granici popa i apstrakcije, Deerhunter su napravili album svjesno krhke, lomljive ljepote koji na svoj skroman način istodobno opisuje svijet kakav jest i kakav bi mogao biti.