Ovo je možda "samo" još jedan album Death Gripsa, ali pun zabavnih, efektnih i divljih pjesama koje ih ponovo čine jednim od rijetkih dosljedno zanimljivih bendova tekućeg desetljeća.
Year of the Snitch (Third World, 2018.)
Slično kao i njegovi prethodnici, šesti službeni album Death Gripsa ne unosi prevelike promjene u njihovu prepoznatljivu noise hop formulu, ali opet uspijeva zvučati dovoljno drugačije da se ne čini kao puko ponavljanje istog. Baš poput albuma koji su mu izravno prethodili, "Jenny Death" i "Bottomless Pit", "Year of the Snitch" obilježava naglašeniji "bendovski" zvuk karakteriziran kroz polivalentnu mješavinu punka, progresivnog i psihodeličnog rocka s povremenim referencama na sve od glitcha i drum n bassa iz devedesetih do neočekivanog rap rock utjecaja izvedenog kroz prominentno scratchanje gostujućeg DJ Swampa.
Kad bismo bezrazložno pretpostavili da Death Grips u svom djelovanju imaju neki plan i cilj onda bi "Year of The Snitch" mogao zazvučati i kao promišljen odgovor na vrlo često amaterska naslanjanja na punk i metal koja se mogu primijetiti kod mlađe generacije Soundcloud repera. No dok, primjerice, 6ix9ine u takvim trenucima zvuči kao sample Slipknot uglavljen na loš trap beat, a pokojni XXXTentacion kao demo CD Stainda pronađen u jarku, Death Grips u svojoj fuziji prizivaju sve od Captaina Beefhearta i Magme do Bad Brains i Atari Teenage Riot.
Kroz 13 pjesama i 37 minuta Death Grips ovdje zvuče istodobno kaotično i fokusirano. Kaos je obuzdan konciznim formatom pjesama i izrazito toplom produkcijom koja uobičajenu nihilističku, furioznu crtu ovog benda boji netipično sunčanim tonom. U konačnici u pitanju je "samo" još jedan album Death Gripsa, ali pun zabavnih, efektnih i divljih pjesama koje ih ponovo čine jednim od rijetkih dosljedno zanimljivih bendova tekućeg desetljeća.