Search

Cul-de-Sac: tri desetljeća improvizacije

Bez obzira na sasvim logično preuzimanje utjecaja, "L’Equipue Extraordinaire" zvuči kao čisti underground proizvod iz zemlje kojoj je je radikalno propitivanje zvukovnih formi zadnja rupa na zadnjoj svirali. Možda baš zbog toga Cul-de-Sac i jesu izvanredna ekipa, kad su u takvim uvjetima opstali više od tri desetljeća.

L’Equipue Extraordinaire (Dirty Old Label, 2019.)



Ovaj dvostruki vinilni album kompilacija je rada zagrebačke improvizacijske institucije Cul-de-Sac tijekom prvih dvadeset od ukupno trideset i tri godine postojanja. Nakon što su ga davne 1986. osnovali saksofonist Damir Prica Kafka i gitarist Dragan Pajić Pajo, ovaj labavo ustrojeni ansambl tijekom godina okupljao je brojne glazbenike različitih generacija uključujući i popularna i sveprisutna imena poput Darka Rundeka i Igora Pavlice. Komplikaciju su odabrali i uredili Prica Kafka i Višeslav Laboš koji ju je i masterirao za vinil, a predstavlja izbor s desetak vlastitih izdanja sakupljenih na kasetama i CD-R-ovima.


Premda i dalje djeluju pod proširenim imenom Cul-de-Sac/Orkestar za ubrzanu evoluciju, ova kompilacija posvećena je razdoblju rada s gitaristom Draganom Pajićem Pajom koji je do smrti 2014. funkcionirao kao okupljajući faktor zagrebačke improvizacijske i free jazz scene. Osim što predstavlja svojevrsni in memoriam, "L’Equipue Extraordinaire" daje i svojevrsnu sažetu kronologiju slobodne improvizacije kod nas. Za širu i kompletniju sliku cijelog koncepta bi, pretpostavljam, trebalo proći i kroz desetke CD-R-ova koji bilježe Pajine brojne sessione koji su se u prostoru zagrebačkog Jedinstva održavali tijekom dobrog djela nulth. No i ova zbirka pruža jako dobar uvod u povijest na ovim prostorima marginalizirane glazbene tradicije.


Kao i većina izdanja free jazza i slobodne improvizacije, "L’Equipue Extraordinaire" zahtjeva dosta pozornosti od slušatelja. Većina pjesama izbjegava bilo kakvu klasičnu strukturu i otpada na tri dominantna tipa svirke - groteskne varijacije na klasične forme ("Waltz Grotesque"), neugodne ambijentalne pasaže ("Duga Plava") ili punkerske, gotovo no wave freak oute ("Bright Lights Big City", "Cul-de-Sac"). Sasvim logično za slobodnu improvizaciju, u svim tim različitim fazama i raspoloženjima, uvelike oslonjen na višeslojne i uvijek višečlane puhače, bend ponajprije funkcionira onoliko dobro koliko su svirači ekspresivni. Naravno, premda predstavljaju rijedak primjer slobodne improvizacije unutar nekoliko desetljeća na ovim prostorima, Cul-de-Sac ne funkcioniraju u potpunosti kao samonikli fenomen pa se u tragovima osjete i utjecaji glazbenika poput Ornettea Colemana, Evana Parkera i Dareka Bailyja, a u čvrstim trencima bome i King Crimsona. Bez obzira na to sasvim logično preuzimanje utjecaja, sklon sam u ovu kompilaciju učitati jedno specifično, lokalno značenje, jer na koncu "L’Equipue Extraordinaire" ipak zvuči kao čisti underground proizvod iz zemlje kojoj je je radikalno propitivanje zvukovnih formi zadnja rupa na zadnjoj svirali. Možda baš zbog toga Cul-de-Sac i jesu izvanredna ekipa, kad su u takvim uvjetima opstali više od tri desetljeća.

132 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle