Kalifornijski trio clipping. uporno se nameće kao jedno od najzanimljivijih hip hop imena posljednjih desetak godina.
Njihov filmski pogled na alternativni hip hop nimalo ne čudi ako znamo da se bend sastoji od jednog glumca i dva filmska skladatelja, no sineatski osjećaj dodatno je pojačan njihovim trećim, lanjskim albumom "There Existed an Addiction to Blood" koji ove godine, poput prave horror franšize, dobija nastavak u obliku "Visions of Bodies Being Burned".
Kao i taj album, i ovaj će bit objavljen na Noć vještica te se podjednako naslanja na nasljeđe slasher filmova i horrocore rapa. Najfascinatnija stvar kod "There Existed an Addiction to Blood" bila je činjenica da su notorno mizogine motive i slashera i hororcorea uspjeli odstraniti, a da pritom nisu ništa izgubili na horror atmosferi. "‘96 Neve Campbell", drugi singl s novog albuma, ide još dalje u tom redefiniranju filmskog i glazbenog žanra kojem je posvećen.
Svi koji su bili mladi u devedesetima znaju na što se odnosi naslov pjesme - na lik Sidney koju je Neve Campbell utjelovila u "Vrisku", postmodernom slasher klasiku Wesa Cravena. Lik koji Campbell igra je svjestan primjer "final girl", poznatog horror tropa glavne junakinje koja preživi kraj. Uz pomoć ženskog underground rap dvojca Cam & China clipping. ovaj klišej interpretiraju iz perspektive koju gledatelj ima na kraju standarnog slasher filma, kad glavna junakinja više nije više obična "djevojka iz susjedstva" već "jedina preživjela".
U tom smislu Daveed Diggs i Cam & China gledaju na Neve Campbell jednako kao što gangsta reperi gledaju na Ala Pacina u "Scarfaceu", kao na metaforu otpora, snalaženja i preživljavanja. U doba eksplicitno seksualiziranih reperica poput Megan Thee Stallion i Cardi B ovo se možda ne čini kao nešto posebno, no baš izostanak bilo kakve objektivizacije i stavljanja neimenovane protagonistice u glavni plan ne zbog seksualnosti, već isključivo snalažljivosti, predstavlja (nažalost) osvježavajuć pristup.
Uz uobičajeno briljantan zvučni dizajn i detaljiziran tekstualni pristup, pjesma predstavlja još jedan trijumf unutar bendovog sve interesantnijeg unutarnjeg svijeta koji bi jednako dobro funkcionirao u filmskom i pisanom mediju.