S frontmanom swamp'n'roll benda Garage in July razgovarao sam o solo projektu Rust Red Romance koji je ove godine objavio dva šarmantna lo-fi albuma, glazbenim utjecajima i razlici između bendovskog i samostalnog rada.
Zašto Jim July, a ne Bojan Đurđević? Tko je Jim July?
Kad sam u srednjoj školi slučajno na TV-u naletio na dokumentarac o Hendrixu i to baš na scenu gdje on svira Dylanov "Like A Rolling Stone", poželio sam biti netko čarobniji od Bojana Đurđevića. Netko drugačiji, netko tko je sam sebe izabrao, tko je sam izabrao svoje ime, netko tko živi u nekom drugom svijetu, drugih vrijednosti. Tamo gdje su muzika i ljepota važnije od svrhe i praktičnosti, gdje je najvažnije živjeti dijete u sebi. Tu su negdje bili počeci Jimovog rođenja. Možda Bojana nikad nije ni bilo ili ga je bilo samo zato da dovede do rođenja Jima, ne znam :)
Kako bi opisao razliku između svojih bendovskih projekata i Rust Red Romance?
Garage in July je prije svega zajednica. Mi smo poput obitelji, ali one koju si sam biraš. Prijateljstvo u kojem se zajedno stvara i odrasta je zaista jedna posebna vrsta odnosa. To je čista ljubav. Nitko ništa ni od koga ne želi ili ne traži, svi se razumiju i poštuju. Vremenska i prostorna udaljenost nam ne mogu ništa. Garage in July je i rock 'n' roll bend. Skupina sanjara i zaljubljenika u blues, ali i u Stoogese. Kako se djeca znaju igrati da su piloti, vatrogasci ili superjunaci, mi smo se igrali da smo John Lee Hooker i Jimmy Reed. Rust Red Romance je moj glazbeni projekt u kojem mogu spontano istraživati sve ideje koje mi padnu na pamet, ne razmišljajući pri tome ni o čemu. Ispod jednog i drugog leži ljubav prema glazbi, prema takvom načinu izražavanja. Glazba mi je toliko puno u životu dala te me, uz moju obitelj, i odgajala. Najmanje što mogu napraviti je da i ja njoj dam dio sebe.
Pjesme Garage in July su na hrvatskom, Rust Red Romance na engleskom, no u oba projekta se osjeti snažan "američki" štih. Dojma sam da si podosta opsjednut tamošnjom ikonografijom. Što te u tome toliko privlači?
Opsjednut?! Hahaha pa ne znam. Ovo s opsjednutošću mi ne zvuči dobro, valjda nisam :) Da, osjeti se to. Imao sam tih par presudnih trenutaka koji su me onda dalje usmjeravali. To je bio Hendrix kako svira "Like A Rolling Stone", Muddy Waters kako pjeva "Mannish Boy", Iggyjevo deranje na početku pjesme "T.V. Eye" s albuma "Funhouse" od Stoogesa, "Roadrunner" Modern Loversa, "Run Run Run" Velvet Undergrounda, pjesma "Psycho" benda The Sonics. U tom smjeru sam onda dalje kopao, istraživao i razvijao se.
U nekim intervjuima povodom Rust Red Romance naglasio si da si amater u pogledu produkcije i snimanja, no meni osobno je to najzanimljiviji dio oba albuma, ta nesputanost u izvedbama. Možeš li zamisliti da projekt iskoči iz lo-fi voda. Drugim riječima, hoće li jednog dana biti i studijski album Rust Red Romance?
Za Rust Red Romance mogu zaista puno toga zamisliti. Zapravo, teže mi je zamisliti što ne mogu zamisliti da bih radio :) Neki dan sam dobio osjećaj u kojem smjeru bi se mogao razvijati sljedeći album i bit će opet drugačiji od prošla dva. Tako Rust Red Romance funkcionira. Kad napišem jednu pjesmu, ona mi otvara mogućnosti razvoja cijelog albuma. Volim kad stvari imaju priču. Jako volim priče. Tako da mogu zamisliti i klasičan, veliki studio. To bi sigurno bilo posebno iskustvo. A mislim da je puno lakše stvarati kad manje znaš. Tad pristupaš svemu iz jedne drugačije perspektive i nisi opterećen.
Koji su tvoji formativni glazbeni utjecaji, a tko su trenutni omiljeni izvođači?
Kako sam o svojim formativnim utjecajima već dosta toga rekao, mogu se odmah baciti na izvođače koje trenutno najviše slušam. Klinika Denisa Kataneca je ove godine objavila album "Jada, Jada" koji mi je apsolutno predivan. Preslušao sam ga jako puno puta i uvijek mu se divim. Meni je to najbolji domaći album godine. Ivan Grobenski je objavio albumčinu "Siromahi i Lazari" koja ima strašno autentičnu atmosferu. Zvuči poput podravskog Skipa Jamesa. Jako volim M.O.R.T. Oni stvarno melju kao mašina, divni su autori i divni ljudi. Volim Gatuzo, Erotic Biljan And His Heretics, Thee Melomen (nažalost više ne sviraju), Svemir, Irenu Žilić, Mary May, Jack De Shawa, Mirnu, T.V. Eye. Od stranih izvođača u zadnje vrijeme sam puno slušao Alana Vegu (iz Suicide), Ustada Saamija, Mazzy Star, Bombina, Marka Lanegana, Dylana.
Jednom kad ponovno krenu koncerti vidiš li Red Rust Romance kao živi bend?
Nisam dosad o tome razmišljao, ali par puta mi je ta slika prošla kroz glavu i svidjela mi se.
Zašto baš Laneganovi stihovi kao inspiracija za ime projekta?
Obožavam Lanegana. Njegov glas, njegovo pisanje, njegovu hrabrost da se razvija i mijenja, to kako je stalno aktivan i puno radi. Stihovi "rust red romance" iz njegove su pjesme "Quiver Syndrome" koja mi je najdraža na albumu "Blues Funeral", a to mi je njegov najdraži album.