​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle
Search

Brian Reitzell: neonski sjaj moderne mitologije

Raitzell sve više grabi prema prvoj ligi suvremenih filmskih skladatelja, koji su uz zavidnu prilagodbu potrebama vizualnog dijela, sposobni unijeti i specifični autorski pečat.

American Gods OST (Milan Records, 2017.)


Skladatelj Brian Reitzell istaknuo se filmskim suradnjama sa Sofiom Copollom, no posebno su do izražaja došli njegovi televizijski scoreovi za hvaljene serije "Boss" i "Hannibal" u kojima je pokazao rijetko viđen talent za kombinranje tradicionalnih glazbenih formi i inovativnog zvučnog dizajna.

Nova suradnja s nekadašnjim suradnikom s "Hannibala", producentom, autorom i showrunnerom Brianom Fullerom potvrđuje njegovu ne samo nesvakidašnju eklektičnost nego i besprijekornu posvećenost detaljima.


Za razliku od hladnih, ali impresivnih zvukovnih rješenja koja je koristio u toj seriji, Reitzell ovdje poseže za bogatom američkom glazbenom tradicijom i u skladu s tematikom serije boji je nadrealnim tonovima. Sve to stvara začudnu postmodernu noir atmosferu upotpunjenu vještim referenciranjem na pop kulturu 20 stoljeća. Naslovna tema zrači neonskim sjajem osamdesetih pojačanim raskošnim orkestralnim naglascima, "Media Bowie" vješt je naklon berlinskoj fazi velikana čije ime nosi, a suradnje s Markom Laneganom na obradama "St. James Infirmary Blues", "I Put a Spell on You" i "In the Pines" nose zemljani tonovi koji služe kao protuteža neobičnijim elementima koji obilježavaju ostatak zvučne slike.


Reitzell kroz većinu soundtracka promišljeno koristi motive jazza i glazbe američkih Indijanaca, najčešće kako bi vizualnom doživljaju podebljao osjećaj frenetične ritmičnosti. Možda su baš zbog toga najslabiji dijelovi inače impresivnog soundtracka oni najviše lišeni tog grozničavog dojma, prepušteni besciljnom lutanju te svedeni na ono što i jest prvotna uloga filmske glazbe - popunjavanje pozadine. Unatoč pokojem skliznuću, Raitzell sve više grabi prema prvoj ligi suvremenih filmskih skladatelja poput Clinta Mansella, Johanna Johansona, Cliffa Martineza ili Hansa Zimmera, koji su uz zavidnu prilagodbu potrebama vizualnog dijela sposobni unijeti i specifični autorski pečat.

41 views