Search

Big Thief: ranjivi optimizam

Etiketa novog Dylana često označava kantautora koji voli pisati pjesme s puno riječi. Lenker ispunjava taj uvjet, no ono što je odvaja od svijeta suvremenog indie rocka je činjenica da funkcionira kao apsolutni emotivni centar ovih pjesama, ali da ostatak Big Thief nikad ne zvuče tek kao skupina pratećih glazbenika.


Big Thief - Dragon New Warm Mountain I Believe in You (4AD, 2022.)


Dugo nisam čuo album koji me toliko oduševio kao novi Big Thief. Pozamašan broj singlova koji su izbacili prije objave ukazivao je na to da će album vjerojatno biti vrlo dobar i proći ono što Steven Hyden naziva "testom pet albuma" bez većih problema. Nisam ipak očekivao da će ovaj gigantski album od dvadeset pjesama i osamdeset minuta već na prvo slušanje ostaviti na mene preplavljujuće pozitivan dojam. Oguglao od godina slušanja, pristupio sam ovom slušanju cinično, s pretpostavkom da će splasnuti početno oduševljenje. Dogodilo se suprotno, a oduševljenje je sada još i veće.


Nazalni i pomalo dječački glas Adrianne Lenker neće svakome leći. Fanovi benda će vam vjerojatno reći kako je takav glas u savršenoj ravnoteži s naglašeno rodno fluidnom tematikom tekstova i bit će u pravu. No isto tako naše uši često doživljavaju glazbu osjetljivije od našeg intelekta, ako ni zbog čega drugoga onda zbog frekvencijskog raspona koji ne djeluje na svakoga jednako.


Ovo sve spominjem kako bih napravio usporedbu s jednim drugim poznatim izvođačem nazalnog glasa, Robertom Zimmermanom. Svjestan sam da je ta usporedba potkrijepljena i prošlogodišnjim gostovanjem gitarista Big Thief Bucka Meeka u Dylanovom koncertnom filmu. No, od svih ljudi koji su proteklih godina dobili etiketu "novi Dylan", Adrianne Lenker je, posebno nakon ovog albuma, najbliže tom opisu. "Dragon New Warm Mountain I Believe in You" je album vrlo sličan "Blonde on Blonde" u smislu da se na prvu čini potpuno izoliranim u vlastitom intimnom prostoru, no s vremenom se pojavljuje poveznica s vanjskim svijetom. Također, ono što se na prvu čini kao estetika koja se namjerno poziva na "jednostavnija vremena", na koncu postaje vrlo suvremena tendencija, zbrajanje vrlo poznatih strahova i nadanja.


Etiketa novog Dylana često ionako samo označava kantautora koji voli pisati pjesme s puno riječi. Lenker ispunjava taj uvjet, no ono što je odvaja od svijeta suvremenog indie rocka je činjenica da funkcionira kao apsolutni emotivni centar ovih pjesama, ali da ostatak Big Thief nikad ne zvuče tek kao skupina pratećih glazbenika. Zahvaljujući fenomenalnoj produkciji bubnjara Jamesa Krivchenie, album sniman u četiri različita studija ne da zvuči kohezivno, nego i izrazito trodimenzionalno. Bez obzira na to što su same pjesme zvukovno vrlo šarolike, Big Thief uvijek zvuče kao bend koji svira u istoj sobi, povezano i isprepleteno, onako kako često poziraju na zajedničkim fotografijama.


Sve navedeno služi samim pjesmama. Pjesme poput "Sparrow", "Little Things" ili "No Reason" su potpuno emocionalno otvorene. Glazba komplementira riječi stvarajući atmosferu rijetko čuvenu u suvremenom indie folku. Žustri optimizam potpuno lišen evokativno "logorske" estetike koja žanr često odvede u vode utješnog konzumerizma ovdje vrišti osjećajem nesputane ljudskosti. Ovo je živa, krvava, često neuredna glazba i samim time teško može biti u reklamama za hibridne automobile, najnovije modele smartphonea ili meni iz McDonaldsa. No može biti dio vaših života, ako joj dopustite, naravno.

146 views