Search

Ariel Orange ili kad ironija susretne autoritarne tendencije

Podržavati autoritarnog klauna poput Donalda Trumpa jednako je radikalno, kontrakulturno ili punk rock kao i preuzimanje soft rock stilizacija iz kasnih sedamdesetih.


Nakon šokatnog i vrlo teatralnog marša na Kapitol počele su curiti informacije o tome tko je sve sudjelovao u tom vrlo punk rock poduhvatu održavanja postojećeg dikt... predsjednika na vlasti. Dosad je potvrđeno da su sudjelovala tri naširoko poznata glazbenika s bogatim diskografijama: Jon Schaffer, gitarist i glavni autor power metal benda Iced Earth, ali kao puno veće iznenađenje i dvije dugogodišnje kultne indie figure Ariel Pink i John Maus. Schaffer, čovjek koji ima side projekt Sons of Liberty, gostuje u programu Alexa Jonesa i ponosno iznosi stavove najrigidnijeg američkog faš... konzervativizma nije nikakvo iznenađenje. Ova dva navodno kontrakulturna junaka itekako jesu.



Najlakše je biti general poslije bitke i zaključiti kako nikad nisi ni volio neke od najhvaljenijih indie glazbenika proteklih petnaestak godina. Meni ni Pink ni Maus nisu ostavili dublji dojam od donekle simpatičnih retrofetišista koji znaju nabosti upečatljivu pjesmu. Dok sam čitao sramotna i vrlo plošna Pinkova opravdanja za sudjelovanje na prosvjedu, nametnula mi se sljedeća misao - prošlosti okrenuta glazba, može sadržavati isto takve, prošlosti okrenute vrijednosti. Znam što ćete reći, "ali Karlo, The Strokes su svirali na Bernijevom skupu, Jack White i Dan Auerbach nisu zakopali ratnu sjekiru i skupa razbijali prozore". Sve je to točno. Ne mislim da je svaka retrostilizacija nužno skliznuće u fašizam, ne mislim čak ni da je visokoreferencijalna glazba poput one koju rade ova dvojca nužno reakcionarna (da jest, Washington bi bio preplavljen tisućama garage punk gitarista i retro synth entuzijasta).

No, ne čudi me da je Ariel Pink ispao idiot.

Iako njegova glazba načelno jest apolitična, ona istovremeno odražava fetišizaciju prošlosti i unatoč sloju ironije nije transgresivna ni na koji način, već predstavlja podržavanje statusa quo. U nultima su bili popularni i slavljeni problematični indie zločesti dečki poput Pinka, Jaya Reatarda ili Nathana Williamsa iz Wavvesa koji danas ne bi imali ni upola medijskog prostora za svoje spačke. Stvari su se unutar glazbenog undergrounda i nezavisne glazbe u društvenom i kulturnom smislu okrenule nabolje, mada su u ekonomskom smislu definitivno gore negoli su bile prije deset ili petnaest godina.


Načelno sam protiv kulture otkazivanja jer mislim da potiče lažno moraliziranje i mentalitet rulje, ne toliko različit od onog što vidimo na desnoj strani spektra, možda manje sulud i sklon paranoidnom razmišljanju. No istovremeno mislim da svatko ima i pravo i obavezu promišljati o kulturnom i zabavnom sadržaju koji konzumira i stoga ponašanje koje su iskazali Pink i Maus itekako ima vidljivost i popkulturne odbljeske. Činjenica da su dva pripadnika glazbenog undergrounda za koji će se uvijek, valjda ispravno, vjerovati da naginje ulijevo, samim svojim ponašanjem iskazala potporu autoritarnim tendencijama, nešto je što treba zabrinuti. Pogotovo u trenutku kad desničarski medijski stroj pokušava spinati priču u smjeru da su u Trumpovu rulju bili ubačeni anarhisti i "članovi" Antife. "Cinični ljevičari" poput Pinka i Mausa jako dobro služe toj svrsi, premda vjerojatno nemaju dovoljno široku prepoznatljivost da ih Fox ili Newsmax prikažu kao ubačene elemente.


Podržavati autoritarnog klauna poput Donalda Trumpa jednako je radikalno, kontrakulturno ili punk rock kao i preuzimanje soft rock stilizacija iz kasnih sedamdesetih. Stoga, dragi moji Ružičasti Arieli i Ivan Miševi, niste vi nikakav edgy ikonoklasti, već samo odbljesak neoliberalne logike neprekidnog recikliranja vlastite neposredne prošlosti. Koliko god bila zaogrnuta slojevima cinične distanciranosti, vaša glazba to jasno reflektira.

Puna su nam usta riječi poput inkluzivnost ili raznolikost, no naša pop kultura ih ne reflektira sve dok je zaglavljena u neprekidnom ponavljanju prijašnjih obrazaca. Ne znam kad će se i u kojem obliku pojaviti istinski radikalna glazba u undergroundu, no ono što svakako znam jest da njeni predstavnici neće podržavati "narodne" milijardere i dodavati tone reverba na estetiku skupljenu s AM i FM radija otetih prošlosti.

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2021.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle