Estetska dosljednost ovdje je važnija od samih pjesama, što može postati zamorno u ponovljenim slušanjima, ali s druge strane pruža uvid u zavidnu razinu arheologije i proučavanja povijesti alternativnog rocka.
A Place To Bury Strangers - Pinned (Dead Oceans, 2018.)
Nothing - Dance on the Blacktop (Relapse, 2018.)
Shoegaze i post punk pogodna su žanrovska polja za primjenu postulata "stil iznad sadržaja". Efektna bas linija, suzdržana, a kul vokalna izvedba i nepregledno more glasnih gitara recept je koji pali i kad pjesme mimo toga ne nude puno.
Njujorški trio A Place to Bury Strangers taj princip neumorno primjenjuje na sad već petom albumu. Na "Pinned" se ne mijenja ništa osim što se monotonom deadpanu Olivera Ackermanna tu i tamo pridruži slatkasti kontrapunkt vokala nove bubnjarice Lije Simone Braswell. Svejedno, ovo je bend koji se sluša zbog atmosfere, a ne inovacije. Nju bome APTBS itekako znaju isporučiti, pogotovo ako ste ljubitelj mračnije strane gitarske estetike osamdesetih.
Filadelfijski Nothing na svom trećem albumu primjenjuju manje-više iste trikove, ali s taman toliko dodatne ambicije da samotno slušanje ne zaglavi u monotoniji kakva zna pogoditi APTBS koji su ionako ponajprije bend koji briljira na nastupima uživo. "Dance on the Blacktop" je također utopljen u more gitara koje posebno fino iskaču zahvaljujući produkcijskom radu dugogodišnjeg producenta Sonic Youth i Dinosaur Jr. Johna Agnella. Bend primjenjuje dinamičke trikove tiho-glasno-tiho pokupljene od majstora forme kao što su Codeine ili Smashing Pumpkins. Namjerno delikatan i snolik vokal Domenica Palerma suprotstavljen je masivnom zvučnom zidu kojem se u pravilu rado prepusti i time stvori prijeko potrebne emocionalne tenzije.
Baš kao i kod APTBS, i kod Nothing estetska dosljednost važnija je od samih pjesama što može postati zamorno u pažljivijim, ponovljenim slušanjima. S druge strane, to pruža uvid u zavidnu razinu arheologije i proučavanja povijesti alternativnog rocka pa se zahvaljujući bendovima poput ovih čini da su za generacije današnjih underground rokera opusi The Jesus and Mary Chain, The Cure ili My Bloody Valentine nešto poput Biblije ili Homerove Ilijade.