Search

10/1H: najbolje iz 2022. ... do sada

Popis najdržih mi albuma prve polovice godine podjeljen je između razglašenih, gotovo univerzalno hvaljenih ostvarenja i malih favorita. Budući da sam ove godine sve redovno i revno pratio kroz #nowplaying, i opisi su malo slobodniji i impresionističkiji nego na dosadašnjim listama.




10. Drug Church - Hygiene (Pure Noise)

Rad Patricka Kindlona otkrio sam slučajno prije desetak godina slušajući njegov prvi bend End Of The Year koji je tada taman mijenjao ime u Self Defense Family. Njegov vikačko-govorni vokal nije za svakog, a opus Self Defense Family obilježen je brojnim permutacijama i nepredvidljivim strukturama pjesama. Drug Church njegov je najnoviji i najpoznatiji bend. Njihov četvrti album pršti kratkim, konciznim pjesmama koje mahom pretendiraju biti svojevrsne antihimne. Relativno konvencionalan kvintet kombinira post hardcore s gotovo power pop melodijama, a Kindlonov vokal probija se kroz pjesme nervoznom strašću koja se može osjetiti i u vrlo specifičnim, svojeglavim tekstovima. Jedan od vrhunaca albuma je “Detective Lieutenant”, sjajna alter rock pjesma koja po mom sudu ima potpuno pogrešnu poruku o odvajanju umjetnosti od umjetnika. “If I do a double murder/What this song did for you doesn't change an iota/One man per crucifix/Form a line, your turn is coming, just give it time.” Takva tematika sigurno nije jednoznačno i jednostavna kako Kindlon predstavlja, ali je svaki stav ovdje iznesen s govorljivim fanatizmom ranog noise rocka, što naravno ne znači da su automatski ispravan, već da nema ni namjeru biti išta više od jednog jako glasnog mišljenja. Don’t Believe a Thing from A Man on Stage.


9. Kendrick Lamar - Mr. Morale & The Big Steppers (Top Dawg Entertainment)

Kendrick Lamar pak nema luksuz da nitko ne obraća pozornost na ono što on govori poput nekog klupskog izvođača pa je njegov peti album dočekan seciranjem netipičnim za hip hop. “Mr. Morale & The Big Steppers” je zamišljen kao namjerno polarizirajući, neuredni album koji istodobno pokušava obuzdati komercijalni uspjeh prethodnika “Damn” i odbaciti mesnijanski status stečen “Good Kid, M. a.a.d City” i “To Pimp A Butterfly”. To sasvim očekivano ne uspijeva u potpunosti, ponajprije jer su narativi često međusobno posvađani. U tom smislu je album uspjeh jer je Lamar sišao ss simboličkog križa na koji se često svojevoljno pribijao i pokazao da je glup, sitničav i kontradiktoran kao i život sam.


8. Soul Glo - Diaspora Problems (Epitaph)

“Diaspora Problems” je eklektičan, konfliktan, ali istodobno pamtljiv kao rijetko koji noviji žestoki gitarski album. Ovaj filadelfijski hardcore kvartet svira glazbu koja integracijom izvanžanrovskih utjecaja izaziva granice, ali ih intenzitetom izvedbe i poruke istodobno odražava gotovo pa platonski ideal žanra. Glasno, brzo, jasno i briljantno.


7. Daniel Rossen - You Belong There (Warp)

Rossen je ovim albumom na kojem je gotovo sve instrumente odsvirao sam nadmašio sve recentnije radove matičnih Grizzly Bear. “You Belong There” je ponosno izvan mode i vremena, ali istodobno djeluje ne samo kao dobrodošao, nego i nužan dodatak kanonu psihodeličnog pastoralnog folka kakav se pojavljivao u naletima od kasnih šezdesetih do ranih nultih.


6. Immanuel Wilkins - The 7th Hand (Blue Note)

Izvrstan drugi album mladog saksofonista i kompozitora plijeni kombinacijom sviračke elegancije i strasti. “The 7th Hand” pokriva širok raspon stilova, od mekanog gospela do slobodne improvizacije, ali je najbolji kad neprimjetno svoj pseudoreligijski zanos pretvori u organizirani kaos završne “Lift”. Vrlo obećavajuće.



5. The Smile - A Light for Attracting Attention (XL)

Preslušavajući album sam vrlo brzo od “ok, ovo je samo još jedan Radiohead side projekt” došao do “jebemti kako je dobro”. Pitate li me što je točno različito u odnosu na novije radove tog benda, mogu se razbacivati pojmovima poput afrobeat, jazz ili analogni synthovi, ali svi znamo da to nikad nije presudno kad su ova gospoda u pitanju. Yorke i Greenwood naprosto znaju pisati najzajebaniju vrstu pjesama, za koju ti se isprva čini da je efemerna i usputna, a onda ti se zabije u mozak i uporno ga odbija napustiti.


4. Wilco - Cruel Country (dBpm)

Wilco dugo nisu snimili album toliko naslonjen na country kao što je to “Cruel Country”, no u centru svega nije toliko zvuk koliko dvije stvari koje Wilco čine Wilcom. Jednostavne, ali izrazito efektne pjesma Jeffa Tweedyja u sprezi s fenomenalnim muziciranjem benda koje je dobilo dodatni prostor formatom dvostrukog albuma i činjenicom da je snimljen uživo u studiju. Rijetko tko radi ovako malu, a lijepu i duboko emotivnu glazbu.


3. Black Country, New Road - Ants From Up There (Ninja Tune)

Black Country, New Road našli su se u neobičnoj situaciji budući da ih je frontman Isaac Wood napustio odmah po izlasku njihovog drugog, iznimno hvaljenog albuma. Ostatak sada šesteročlanog benda odlučio je nastaviti podjelivši ravnopravno vokalne dužnosti. Na trenutnoj ljetnoj turneji sviraju potpuno nove pjesme i to ima smisla, jer su ovi tekstovi toliko opipljivo osobni da sve drugo ne bi bilo nimalo fer. Ovaj iznimno talentirani bend će se sigurno nastaviti raditi zanimljivu glazbu, no “Ants From Up There” svejedno djeluju kao kraj jednog poglavlja koje se više neće ponoviti.


2. billy woods - Aethiopes (Backwoodz Studios)

“Aethiopes” se otvara nekim od najčudnih stihova koje sam čuo u bilo kojem žanru posljednjih godina. “I think Mengistu Haile Mariam is my neighbor/Whoever it is moved in and put an automated gate up/Repainted brick walls atop which now cameras rotated

By eight, the place dark, one light burn later/Razor wire like a slinky”. billy woods ovu snažnu pjesničku sliku koristi kako bi slušatelja odmah uvukao u svoj sjenoviti svijet. Reper koji godinama uporno krije lice koristi autobiografske detalje odrastanja u Zimbabweu bez premišljanja koristeći referencu na malopoznatog etiopijskog diktatora. woods radi glazbu toliko prepunu vizualnih detalja, pojačanih fenomenalnom produkcijom Preservationa, da se čini da bi slike doista bile višak. Fenomenalno.


1. Big Thief - Dragon New Warm Mountain I Believe in You (4AD)

Big Thief su na “Dragon New Warm Mountain I Believe in You” kreirali futurističko-ruralni opus čiji vas neironična hipijevština lako može odbiti. Pjesme Adrianne Lenker su duboko osobne, introvertirane i počesto vrlo zakučaste u značenju, no bend im pristupa mješavinom pop jednostavnosti i pomaknutog zvučnog dizajna koji savršeno proširuje njen relativno hermetični autorski rukopis. Krajni rezultat je topli, slojeviti album koji svoj neprekidno mutirajući emocionalni učinak ne prestaje crpiti iz tog naizgled spontanog sudara zvučnih začkoljica i folk rudimentarnosti.


Časni spomeni:

Perfume Genius - Ugly Season

Haai - Baby, We're Ascending

William Basinski & Janek Schaefer - On Reflection

Fountains DC - Skinty Fia

Father John Misty - Chloe & the 21st Century

Pusha T - It’s Almost Dry

ELUCID - I Told Bessie

Cave In - Heavy Pendulum

Gospel - Loser

Craig Finn - A Legacy Of Rentals

Binker & Moses - Feed the Machine

Conway The Machine - God Don't Make Mistakes

Earl Sweatshirt - Sick!

Burial - At Dawn

Foxtails - Fawn

328 views